Kontra negativno

Nisam ni zalazila na blog, jer nisam imala snage da dolazim ovdje i hejtam sve što na svakodnevnoj bazi ostavi dojam da je potrebno popljuvati, pa da ostavljam sliku isfrustrirane jedinke, koja samo nešto pizdi po internet prostranstvima. Većinu vremena sam totalno pozitivna osoba, unatoč svim sranjima i nepredvidivim idiotizmima koje mi je život priredio do sad.
Ne samo pozitivna, nego sretna. Jebote. Da je još dvije milje mjesečno složiti u džep pa da nešto i proputujem više, rekla bih da sam nirvana.

Ako sam za nešto zahvalna u životu, zahvalna sam za svoju porodicu. Kad je bilo najgore i najcrnje, samo dno, preživjeli smo, otrali sve loše sa sebe i nastavili dalje. Drago mi je da su neke stvari sazrijele, da su i moji roditelji konačno shvatili da imaš krive Drine koje ne možeš ispraviti. To što si ti cio život nastojao živjeti pošteno i bez namjere da nekoga pogaziš za svoj napredak, ne znači da će ti svemir vratiti istom mjerom. Da je svijet bezakonje i haos, ali da je ljepota još veća kada shvatiš da te nije briga i uživaš u momentu. 

Zahvalna sam na svom čovjeku. Neopisivo. Zahvalna sam na tome što smo se razvili u nešto veće i dublje. Što pravimo svake godine nove planove za budućnost. Što se i danas jednako radujemo samo običnom zagrljaju kao i prvi put. I što svaku večer prespavamo držeći se za ruke. Ne zato što smo romantični i što je to nešto što vidiš na TV-u, već zato što stvarno želimo i osjećamo jedno drugo na taj način.



Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

O udomljavanju, nastavak

Sarajevo Šangaj