Mufasa poznat i kao Smucalo/Miceko

Na kraju cijele mačije priče treće, odnosno prvo mače smo zadržali. Prvo jer se rodio prvi, a treće jer je posljednji ostao za udomiti. Niko se nije javio, nikoga nismo uspjeli naći pa smo, onako blesavi i naivni, pomislili a što ne bi ostao s nama. Problemi su se jako brzo ukazali zašto to nije dobra ideja. Za početak mali stan i njegova abnormalna količina energije i potrebe za trčanjem, skakanjem i ganjanjem bilo nas, bilo igračaka. Drugi, još i veći, problem je da imamo već pticu, a već postaje izgledno da će ovo biti mačorčina, jer sad već ima dva i po kg u širini i 50 cm u dužini. Već može komotno skočiti gotovo metar u vis, onako iz mjesta.


Smiješno mi je reći za njega da je mače, jer je dimenzija svoje mame, ali s tri i po mjeseca je ustvari još beba.


Ja ga se i dalje sjećam kao najzakržljalijeg mačeta od trojice. Uvijek najmanje grama, uvijek najslabije jede. Zadnji progledao, zadnji prohodao. Gotovo i desetak dana nakon što su druga dva brata odavno stabilno hodali, on je još vukao noge i više ličio na kornjaču, koja se odguruje po podu, nego na mače.

 

video

A sad je već pravi bandit. I veći i mudriji od druge dvojice. 


Nedavno sam imala priliku posjetiti njegovog bracu, koji je ostao isto bebast kao kad sam ga dala. Njušio me dobrih 15 minuta. A onda se uvalio u krilo. Iako ga nisam vidjela oko dva mjeseca, rekla bih da me možda čak i prepoznao. 

Moj Smucalo nije bebast. Jako dobro zna kako izmanipulirati čitavo kućanstvo da dobije šta hoće. Nema više mjesta u stanu koje on nije dokučio. Najdraži hobi mu je piti vodu iz naših čaša, skakati po monitoru kada neko koristi računar i uvaliti njušku i šapu u svako jelo koje je slučajno ostalo dostupno na stolu.

video

Najveći izazov je držati ga podalje od naše tigrice. Jer, silno je želi uloviti, a s njegovim atletskim sposobnostima, postaje gotovo nemoguće naći mjesto u stanu na koje ne može skočiti. U želji da sačuvamo pticu na sigurnom, počela sam se koristiti trikovima. Miceko se faktički ničega ne boji. Kada se umivam, perem ruke, on je tu i gurne glavu pod slavinu. Tako da o nekom strahu od prskanja vode, nema govora. Korigovanje pomaže jedino ako po cijeli dan samo korigujem njegovo ponašanje, ali i sam zna da čim nisam u vidokrugu, nema ga ko spriječiti da skoči na kavez. Trenutno kavez stoji na ormaru visine 1,5 m. Problem je što je u blizini ormara radijator, s kojeg mačak može skočiti na kavez. Moj je najveći strah ustvari da će ga oboriti i naravno da je jadna ptica stalno pod stresom kada joj stoji na kavezu. Mimo toga, on je ne može izvući iz kaveza jer je ogroman i vrlo stabilan. Kako bih ga spriječila da ne skače s radijatora na ormar, postavila sam selotejp. I to je valjda jedina stvar koja, barem zasad, uspješno odvraća njegovo interesovanje da skače na radijator.

Probali smo iskoristiti taj trik i za kuhinjski sto i druge kuhinjske površine, ali nije baš uspjelo. Sam selotejp izbjegava, ali skuži mjesto na stolu gdje može stati, a da ne "ugazi" u ljepljivu icky providnu traku i onda je mudro zubima skine i baci. Svejedno, lijepo smo se ismijali njegovim obračunima sa selotejpom.

video



Comments

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

O udomljavanju, nastavak

Sarajevo Šangaj