O udomljavanju

Prije par mjeseci, još za vrijeme zime, povremeno nam se znala uvaliti jedna mica maca iz naselja da pojede šta i prespava na toplom. U jednom momentu smo primjetili da je mačka skotna s mačićima, ali ni sanjala nisam da bi došla u stan da se omaci. Znam da to mačke rade na lokacijama koje one odrede i da su te lokacije najčešće vani. Mica je ipak skontala što to ne bi odradila kod nas i jedan dan krajem marta zamjaukala je na našem spratu, baš u momentu kada sam ja polazila vani. Misleći da je gladna, pustila sam je da pojede kesicu mačije hrane i ostavila je u našem hodniku, a ja otišla vani.
Nakon povratka zateklo nas je njeno pucanje vodenjaka, te brzi porod i tri mala mačeta. Muškići sve i jedan. Imala sam i ranije mačke, ali nikad mačiće, pa opet nije bilo šanse da budem nečovjek i izbacim ih vani. Skontali smo da mogu ostati dok ne porastu za udomljavanja. Ostali su, rasli kao iz vode. Grizli nas, grebali, čupali nam stvari. Kupovali smo im hranu, pijesak, igračke. Dali smještaj i ostavili mamu da ih odgoji i hrani. Kada je došlo vrijeme, mama je otišla svojim putem, a potraga za udomiteljima je krenula.
Valjda najgora stvar koju sam morala uraditi u 2017. godini. Naći tri doma za ta tri mačeta, a da me savjest ne grize misleći kome sam ih dana. Stavila sam slike posvuda, napravila albume, postavila oglase. Jedno mače je otišlo u porodicu, dva su ostala. Najveća problematika udomljavanja je što ljudi sebe uvijek smatraju ispravnim, a na meni je odvratan zadatak da procjenim je li to tako. Svako ko se javi sa željom da uzme mačka, smatra da je prava osoba. Svako ko smatra da je prava osoba, ne znači i da jeste. Problem nastaje u tome kako mi, a kako drugi gledaju na dobar dom za mačku. Meni je dobar dom za mačku, onaj gdje ima mjesta za nju, gdje su svi složni da je ona dio domaćinstva, gdje je hrane, čiste joj redovno pijesak da nije u smrdljivom i prljavom. Gdje je mačka, pa smijem li reći, možda čak član porodice, a ne servisna životinja, kao što su koze i krave. Postoji razlika između držanja životinje i držanja kućnog ljubimca. To je kao ono kada vam neko kaže da cio život želi psa... kojeg će držati na lancu od metar ili u boksu metar s metar, jer tako se psi drže. Ko je još vidio da psa držiš pored sebe u stanu/kući. Tako i mačke. Ljudi drže mačke, ali ne smatraju ih kućnim ljubimcima. Ljudi pogotovo nemaju zrelosti ni svijesti, pa moraš dodatno naglasiti da daješ to mače, samo ako će biti sterilisano. Da je mače odgojeno u stanu i da se mora držati u stanu, jer niti zna za auto, niti za opasnost od istog. Niti bi preživjelo na ulici.

Kada to sve posložiš na papir, shvatiš kako je udomljavanje mukotrpan proces, s gorim provjerama nego što sam imala prilikom potrage životnog partnera. Jer muškarca kad ostaviš, on će možda patiti, možda biti sjeban, ali će preživjeti, ili makar imati potrebne vještine da preživi i nastavi sa životom, ako želi. Sa životinjom je drugačije. Njihov život je naša odgovornost. I nema mi ništa gore, nego kada se javi neko, kome to moram objašnjavati.



Comments

  1. Ne znam kako da ti kažem, ali ovaj me je post jako razveselio, pomisao da ima ljudi koji tako divno postupaju prema životinjama! <3 Hvala ti! <3 Ja već imam 2 mačke i oni su meni mali članovi obitelji, a pomisao da je "samo mačka" ravno mišljenju "on je samo čovjek" i onda čovjeka šutneš nogom. Držim fige da ipak nađeš odgovarajuću obitelj, u moru svakakvih ljudi moraju se naći pravi!

    ReplyDelete
    Replies
    1. A malo nas je da ovako razmišljamo. Danas sam imala tako čudan razgovor sa ženom s kojom već sedam dana imam što usmenu što pismenu korespondenciju, na noge joj otišla u firmu da se upoznamo. Sama mi se javila i od starta znala koji su uslovi i danas, kada je trebalo da joj odnesemo mače, zove me i govori kako može samo da ga ona pokupi od nas, ali mi njoj mače ne možemo donijeti, jer eto ima muža koji je skeptičan što mi hoćemo da dođemo. Kao da sam najveći lopov na svijetu, trebam se pravdati nekome ko se javio na moj oglas da tražim udomitelja za mačku, jer eto hoću da je lično predam i vidim gdje i kome ide. Malo mi je falilo da izgubim i najmanji trun kulture i pomarškam je u 100 lijepih. Samo mi je protratila sedam dana.
      Ali uporni smo, mora se naći neko normalan. :)

      Delete
  2. Ne znam što bih ti rekla. Mislim da imaš dobru namjeru ali zapravo nikad ne znaš kome će ta životinja otići. Ovaj mjesec moja pasica će napuniti godinu dana, i ovaj mjesec su udomitelji njene sestre izjavili da oni nju više ne bi, i eto, ili će na cestu ili će ju preuzet žena koja je vodila akciju spašavanja prije godinu dana. I što reći na to? Nisi pametan. Oni su nakon godine dana zaključili da to nije to, i da se ne razumiju, i svašta su rekli, i zapravo, bolje da su je vratili.
    Potpuno razumijem ovaj dio o "pravoj osobi" jer mi se ne sviđa ideja da me netko ide provjeravati, ali sad kao netko tko ima jednu životinju, malo tolerantnije gledam na te provjere.
    Meni je bilo normalno da sam ja prava osoba, jer sam od starta išla za tim da pas bude sa mnom, živi i diše i veseli se i provodi vrijeme. Malo kasnije sam saznala da ima i drugačijih priča.
    Bravo za trud i nadam se da će sva trojica naći pravi dom!

    ReplyDelete
    Replies
    1. potpisujem ovo što je zuba rekla. ja sam udomila svoja dva zamorčića, i provjera koju mi je priuštila udruga mi je baš išla na nerve, bila sam wtf, šta mislite da sam glupa ili manijak?
      a onda shvatiš da postoje glupi manijaci, ili naprosto osobe koje ne znaju ništa o životinjama koje bi uzeli, a prelijeni su naučit. tako da thumbs up za provjeru.

      Delete

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

O udomljavanju, nastavak

Sarajevo Šangaj