Sarajevo Šangaj

Količina zagađenosti zraka u Sarajevu u proteklih sedam dana, obarala je svjetske rekorde. Na jedan najgori mogući način, našli smo se u tablicama sa najzagađenijim gradovima svijeta. Međutim, dok ti drugi najzagađeniji gradovi svijeta imaju tvornice, imaju industriju, imaju milionske stanovnike, Sarajevo nema ništa od navedenog. Sarajevo je kotlina. To je njegovo najveće prokletstvo. Sarajevo je također grad za koji je od antičke historije poznato da je kotlina. Nije postalo kotlina jučer, ni prije deset, a ni prije sto godina. Problem sa zagađenim zrakom je nešto što Sarajevo ima već decenijama. Zrak je ovdje zagađen ustvari tokom cijele godine. Čak ni ljeti zagađenost nije u granicama, a zimi o tome pričamo kada nas nekih sedam dana bez prestanka počne daviti rozo-žuto-zeleni smog. Da, da. To je smog duginih boja. Gust, masan. Najbolje se može vidjeti koliko je masan, kada pogledate auta ili obratite pažnju tokom vožnje koliko su ceste "olojene" i masne da vam auto proklizava.
E takav zrak se ovdje udiše. Decenijama.

Sarajevo bi moglo svog problem zagađenosti, ako ne riješiti (iako se ja mogu u život zakleti da se ovaj problem može i trajno riješiti), onda barem smanjiti da nam zrak koji dišemo nije opasan po život. Trenutno jeste. Trenutno je već sedam dana zrak gotovo u cijeloj BiH opasan po život. Zamislite granice normalnog su do 50µg/m3, a granice tolerancije do 65µg/m3. Ovih dana tih letećih mikročestica u zraku ima i do vrijednosti od 600µg/m3. Šest stotina!

U 2012. godini je od izloženosti zagađenom zraku umrlo 7 miliona ljudi. Još jedna fantastična brojka. Zagađenost zraka i izloženost zagađenost je danas najveći ubica. Oboljelih od raznih malignih oboljenja, astme, bronhitisa i sl. problema dišajnih puteva je vjerovatno duplo više.

U Sarajevu nije ni obustavljena nastava za vrijeme ove vremenske nepogode. Prošle godine su ljekari kroz medije apelovali na građane da djeca makar ne izlaze, da se nose maske, da je ovo opasno. Ove godine, zagađenost je još veća, ali apela više nema. Više se o tome ne priča.
Svakodnevno viđam djecu, pa čak i bebe od par mjeseci na ulicama. Bezbrižni roditelji vozaju te bebe u kolicima ili bez ikakvog šala vodaju djecu ulicama. Ni pokušaja zaštite.

Ja sam ubjeđena 1000% da će u narednim godinama što slijede ljudi pooboljevati. Ali ne samo odrasli, ne samo stariji, ne samo moje generacije, ne samo oni sa poteškoćama u disanju i ne samo ljudi sa ili bez zdravstvenih problema. Pooboljevat će djeca. Bebe. I onda će biti kasno. Da se priča, da se radi i misli o zagađenju.

Jedina mjera koju je vlada Kantona Sarajevo uvela, da se kao smanji zagađenost, jeste vožnja po principu par-nepar. Jedan dan voze parne tablice, drugi dan neparne. Na stranu činjenica da je ova mjera uvedena na Božić, odnosno jutro poslije Badnjaka, što je nezamislivo i u jednoj normalnoj državi. Iako je zagađenost već sedam dana. Pa su pod pritiskom javnosti uveli ni manje ni više, nego da će tolerisati vozače u saobraćaju s "katoličkim imenima" koji su krenuli u posjetu porodicama. Samo po sebi nebuloza neviđena. S druge strane, zagađenost je ostala i dalje u istim parametrima. Problem je mnogo kompleksniji od zagađenosti automobilima. Uostalom, jednako su zabranili vožnju autu iz 1980. koji vozi na bogznakakav otpad i nekome s hibridnim automobilom. Još jedna nebuloza. Ali kako rekoh, problem je mnogo kompleksniji. Loženje na ćumur u domaćinstvima i kotlovnicama nije sankcionirano. Zapravo je tek prije možda dva-tri dana postalo zabranjeno ložiti otpad. Pa zamislite, u 2016. godini, u kotlini poznatoj po strašnim problemima sa zagađenim zrakom, tek u momentu opsadnog stanja opasnog po život, vlast se sjetila da zabrani loženje otpada, koje je očigledno dozvoljeno u ostatku godine. Drugi dio problema su visoke stambene i poslovne zgrade koje su nikle u posljednjih nekoliko godina uzduž cijelog Sarajeva, koje dodatno onemogućavaju strujanje i protok zraka koji bi pomogao da se zagađenost ne zadržava. Te zgrade više nikad niko neće srušiti. One su tu. Kao i naša zagađenost.

Drugi problem su ljudi. Slušam reakcije na odluku o par-nepar vožnji u saobraćaju, gdje ljudi žele tužiti vlasti i državu jer imaju uredno registrovana vozila, koja zadovoljavaju norme o okolišu, tehnički pregled regularno odrađen, a opet zabranu vožnje. Ali još nikoga nisam čula da želi tužiti vlast i državu jer bez ikakvog plana i mjera za kontrolu zagađenja, sistematski narušava zdravlje svih stanovnika.

Sinoć sam eksperimenta radi prošetala novootvorenim Konzumom s maskom na licu. Ljudi su me gledali kao da sam pala s Marsa. U jednom momentu, u prolazu čujem kako upita neko dijete oca "zašto teta nosi masku?" Uslijedio je odgovor "zato što je zrak zagađen pa neće da udiše." A nakon toga, dijete je logično upitalo dalje "a tata je li i mi udišemo zagađen zrak?" Nisam čula šta je tata dalje odgovorio.

Comments

  1. Prijateljica mi živi u Sarajevu i priča da je baš loš zrak.
    Druga živi u Parizu, i veli da je zbgo suhe zime zagađenje i tamo, uveli par-nepar vožnju ovu jesen.
    Meni je to nevjerojatno, da u 2016. usred Europe imamo problem s nedostatkom čistog zraka, kao da smo Šangai.
    Znam da kod vas ne struji zrak, planine okružuju, kotlina čuva zrak ko da je blago.
    Nadam se da će uskoro biti bar maso bolje.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da, stvarno je nevjerovatno šta se i do koje mjere zagadilo širom planete i šta se svakodnevno uništava. Ljudi su stvarno najveći paraziti i destruktori.
      Trebalo bi od narednog dana da počnu padavine, vjetar i malo bolja cirkulacija zraka. Stabilni vremenski uslovi su za smog najpovoljniji, tako da dođe do toga da se čovjek nada nestabilnim za spas. :/

      Delete

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

O udomljavanju, nastavak