Kao da Sarajevu fali fašizma i mizoginije u javnoj sferi, ali svejedno dodajte još

Slušam prijatelje i kolege kako su strašno uvrijeđeni i zapanjeni činjenicom da je škola u Sarajevu imenovana po jednom ovakvom karakteru. 






Da je to poraz na polju multietničnosti i kulture različitosti koje krase Sarajevo. Ja se ustvari još samo iznenađujem (moram to tako ružno napisati) budalama, koje i dalje vjeruju da ovdje ima i trunke različitosti i multietničnosti. Sarajevo je postao grad jednoumlja i fašizma. Netolerancije i radikalizma. Nasilja i društvene psihopatologije. A multietničnost i kultura su otišli zajedno sa svim protjeranim (bilo direktno sistemski protjeranim, bilo pod pritiskom javnosti protjeranim) ljudima koji su imali stavove različite od stavova većine i usuđivali su se javno ih iznijeti. Sarajevo jedavno prestalo biti (siguran) dom svakom Srbinu i svakom Hrvatu. Nemuslimanu ili ateisti. 
I znate šta je najtragičnije u svemu tome? Ljudi su to dozvolili. Isti oni što se sad tobože čude da su se škole počele imenovati po ovakvim i sličnim karakterima. 

Jedina stvar koja bi mene danas iznenadila, u ovom i ovakvom Sarajevu jeste da su roditelji djece upisane u tu školu na Dobroševićima, organizovali protest. Da su rekli da će ispisati djecu, prebaciti negdje drugo. Da su pružili bilo kakav, makar i blefirani otpor. Da su naglasili da i njihove kćerke i sestre idu u tu školu i da zaslužuju bolje, od ovakve poruke. Da su naglasili da njihov komšiluk, njihova zajednica zaslužuje bolje. Da su uradili išta. Makar jednu i najmanju stvar. 


Ali nisu.

Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

Sarajevo Šangaj

O udomljavanju, nastavak