Još malo o pušenju cigareta na javnim mjestima

Nedavno je na prostoru virtuelnog osvanuo video gdje starija žena komentariše da će doći do fizičkog obračuna ako joj neko zabrani da puši. Taj dan sam jedno milion puta iz različitih izvora čula za taj video i svi su ga preporučivali kao nešto duhovito, zanimljivo i benigno.


Ja bih gospođi iz videa preporučila da se liječi i ne samo od ovisnosti o nikotinu, nego ono, od nepotrebne agresije. Uz to bi joj trebala i jedna normom propisana edukacija o tome šta su prava, šta diskriminacija, a šta zloupotreba prava na štetu zdravlja drugih ljudi. Nimalo mi nije ni zanimljiva, ni duhovita njena konstatacija, jer sam u životu upoznala granično nasilnih ljudi kada se spominje njihovo pušenje u kontekstu da nekome smeta.

Ko misli da pretjerujem, samo ću još dodati da mi se prošle sedmice desio incident upravo s jednom pušačicom, koja ne samo da je u sred parka odlučila da sjedne opet pored mene i dimija cigaru za cigarom, nego me na pripaljivanju treće cigare spržila po ruci iznad lakta. Ženska je u kopanju po torbi bukvalno nabila cigaru i ugasila je na mojoj koži. I sad imam jedan divni ožiljak za sva vremena na jednu budalaču, s kojom sam valjda i ja trebala da se fizički obračunam. Jer tako se izgleda sad opstaje u šugavom Sarajevu, natrpanom još šugavijim siledžijama.


P.S. Nakon što sam od te prve budalače s cigarama, ustala i otišla na drugu, osamljeniju, mračniju i povučeniju klupu i nastavila da čitam knjigu, u roku od dvije minute je došla naredna budalača i, I kid you not, pripalila cigaru. Ovoj sam već prijeteći rekla da se odmakne istog momenta i sjedne na drugu klupu, jer i moja tolerancija za tuđu nekulturu i bezobrazluk, ima svoje granice. Marš od mene!

Comments

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

O udomljavanju, nastavak

O udomljavanju