O stvarima koje radim kad sam sama

Hm, tema je ustvari bila o čudnim stvarima koje radim kad sam sama, ali haha, jašta ću vam o tome pisati.


Prije svega pišem blog. Ne mogu pisati pred drugima ili dok su drugi ljudi oko mene. Tako da blog pišem jedino kad sam sama i kada se mogu sasvim fokusirati na to što pišem. 

Trening i trčanje. Već godinama i zaista mislim gooodinama treniram fitnes. Bilo je pauza, većinom radi poslovnih obaveza, ponajviše kada bih radila recimo 10-11+ sati dnevno ili barem toliko provodila na poslu i onda jednostavno nisam imala snage nizašta kada bih došla kući, ponajmanje za trening. Ali uvijek, čim prođe kriza, vratim se. Treniram svaki dan osim nedjelje. Zimi je to najčešće samo 30-ak minuta HIIT vježbi ili čistog cardia. A ljeti ponekad u rutinu uključim dodatno i trčanje. Nekad sam imala intervale od 40-60 minuta barem jednom dnevno, ali sad više nemam toliko vremena, pa je minimum makar 30 minuta, svaki dan.
Ne mogu trenirati u teretani. Nikad nisam, nikad neću. Prvo što ne volim mase, ni ljude, ni ljude u masi. Drugo što ne volim je znojave mase, mase znojavih ljudi. I treće što ne volim je svaki dan izlaziti i razmišljati o tome kako ću sušiti kosu, kako fenirati, kako se istuširati. Prevelika gnjavaža. U stanu već imam sve što mi treba za dobar trening i još plus smijem hodati gola nakon tuširanja dok namažem tijelo losionom. Imam i svoju opremu koja je pozamašna. Da imam veći stan vjerovatno bih jednu prostoriju odvojila samo za fitnes opremu i trening. Ovako se snalazim nekako i mičem namještaj svaki dan kad moram odraditi trening jer mi treba dosta prostora. Peglancija je, ali je i dio dnevne rutine pa to više i ne gledam kao nešto što biram, već samo radim svaki dan po automatizmu. Uglavnom, moram biti sama. To je poenta. I trčanje isto, najvolim biti sama, mada sam znala s tatom trčati svaki dan, u jednom periodu života. 

Gledam MTV Challenge. Vezano je s gornjom temom. Znam da je reality show u pitanju, ali ja sam pregledala gotovo svaku sezonu Challengea do današnjeg dana (a bilo ih je 27 do sada jer je emisija krenula oko 1998. godine), čisto radi samih fizičkih challengea i obračuna. Svaki put kad izgubim motivaciju da treniram, odgledam jedan dobar challenge i prisjetim se koliko je fizička sprema zahtjevan i mukotrpan posao, a opet koliko se čovjek dobro osjeća kad je aktivan i jak.

Rovim po ebayu ili blog recenzijama. Jao majko kad tu zaglavim. Piši dan propao.

Lakiram nokte jedino kad sam sama. Sramota me koliko to zna potrajati dok svaki nokat bude savršen, pa radije to radim kada nema drugih ljudi da me osuđuju. Nije da bi me Mačkar recimo ikad osuđivao, ali vjerovatno bih kroz tuđe oči osudila samu sebe na čemu gubim dragocjene sate od jedinog života kojeg imam.

Namačem noge u lavoru i uradim pedikir. Obožavam ovaj ritual, posebno nakon dugog radnog dana ili napornog treninga. Samo se opustim, skliznem u krevet i uvalim noge u vruću vodu s mirisnom pjenušavom kupkom. Nekad gledam i Catfish i kontam kako je nevjerovatno da postoji uopšte u današnje doba takva emisija. Još je nevjerovatnije da je poslije prve sezone i dalje bilo i dan danas ima ljudi koji gostuju u toj emisiji.

Prije nekoliko godina sam naročito voljela isprobavati youtube make-up tutoriale, ili one s nekim nenormalno teškim frizurima, pletenicama, pundžama, gdje moraš šest puta pogledati tutorial da vidiš gdje šta ide i onda ženska na kraju umetne još deset umetaka na svoju prirodnu kosu da bi to bilo tako divno i bujno, a tebi ispadne jadno i ćelavo naravno. Radila sam to da se opustim i "uvježbam rutinu ako mi nekad zatreba" i uvijek je dobro ispadalo, osim ako bi mi stvarno trebalo da dobro ispadne jer idem negdje i trebam da izgledam ljudski našminkano i frizirano. Tad bi to bio sigurni neuspjeh.

Comments

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

O udomljavanju, nastavak

Sarajevo Šangaj