O strahovima

Prvi dan blog izazova i prva tema - strahovi. 

Moj primarni strah je strah od ljudi koji danas žive u BiH. Nisam bojažljiva osoba, ali kako vrijeme prolazi sve više shvatam da me, pored osjećaja ljutnje i nemoći, svakim danom sve i više i više strah od ljudi ovdje. 

Prije par dana u Sarajevu se desio napad u Kriterionu. Pošto me većinom čitaju ljudi van BiH, kratki info: Kriterion je neprofitna nevladina fondacija za razvoj kulture i civilnog društva, koja je osnovana u Sarajevu i funkcioniše kao Art kino, u kojem se povremeno održavaju kulturne aktivnosti u vidu muzičkih događaja, filmskih projekcija, izložbi i sl. U okviru Kriteriona ima i predvorje u kojem je kafić. U tom kafiću sam nebrojeno puta i sama sjedila s prijateljima, poznanicima, pa čak organizovala neke tematske događaje, zato što je ekipa divna i susretljiva, a imaju jako lijep prostor. Napad u Kriterionu je, prema medijima, izazvala grupa mladića 1998. godišta. "Upali" su u dio gdje je kafić i verbalno i fizički maltretirali goste. 
U periodu napada je bila prisutna djevojka koju lično poznajem i kada sam čitala njen FB status, samo sam pomislila i ja sam mogla biti tamo


Strah me ovakve omladine koja jedva da je punoljetna, a već nose toliko mržnje i nasilja pod kožom. Strah me jer ne postoji adekvatna pravna reakcija i sankcija za prestupe ove vrste. Kazna, ako je budu i imali, će biti smiješna. Strah me što je toliko ljudi podržalo ovakvo ponašanje, direktno ili indirektno, a tako malo javno progovorilo i javno osudilo nasilje.


Strah me odrasle omladine. Već skrojene i formirane. Za one mladiće možda i ima načina da se dopre, ali za ljude poput Harisa Zahiragića, sigurno da nema. Za neupućene, riječ je o predsjedniku Studentskog Parlamenta Univerziteta u Sarajevu, koji je na gore spomenuti napad izjavio kako je pederluk bolest i da 90% ljudi u BiH misli isto, da bi pedere ta masa od 90% liječila, a indirektno sigurno smatra i da bi ih tukli da mogu. Zapravo sam sigurna da bi ih tukli da mogu. 


To je taj karakter i taj mentalitet. Zahiragić je produkt Pravnog fakulteta u Sarajevu. Produkt u nizu produkata koji izlaze s te institucije u posljednjih desetak godina. Njihova retorika je identična, puna mržnje i osude, i što je najgore, uskraćivanja prava. Strah me takvih ljudi. Strah me pozicija koje će sutra obnašati. Strah me što su članovi stranke. Strah me što ljudi glasaju i strah me što ih ljudi podržavaju. 




Strah me jer bi ti i takvi tukli i mene sigurno, ili me makar protjerali, odstranili i pritvorili u neka odgovarajuća četiri zida. Zahiragić se nadaleko i naširoko obračunava i sa sekularizmom. Ovakve teme svakako idu ruku pod ruku, udri pedere, vjeruj u boga. Prije par mjeseci je imao javno obračunjavanje s inicijativom da se ukine vjeronauka u školama. Još jedan divan produkt da se usijava mržnja, nasilje i predrasude, i to od malih nogu. Od predškolskog uzrasta. 


Strah me žena u BiH koje neće da slave 8. mart, jer im ulema tako diktira. 


Strah me žena koje umanjuju druge žene. Degradiraju profesionalno. Ismijavaju radi fizičkog izgleda. 


Strah me žena koje organizuju masovne proteste da nose hidžab iliti po bosanskom maramu na glavi, ali nikad proteste o diskriminaciji na radnom mjestu i katastrofalnom odnosu države i zakonske regulative prema mladim majkama, mobingu, manjim platama u odnosu na muške kolege, neravnopravnom učešću u vlasti i stranačkim i glasačkim listama i sl. 



Strah me što pomaka ka boljem ne vidim. Samo sve veću propast.



Comments

  1. i mene je strah svega navedenog.
    i tih pobožnih čovjekomrzaca što u vjerskim knjigama nalaze opravdanje za to što su mrziteljska govna, i tih što nisu feministi jer su govna, i budućnosti u kojoj se svi klanjamo nepismenim morončinama od straha da nas ne ubiju.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular Posts