O skrivenim talentima i umjetnosti očajavanja

Ne znam da li se ovo može nazvati skrivenim talentom, ali dobro mi ide priprema čajanki. Naravno, za nekoga drugog totalno beskoristan talenat, jer svako može uzeti filter vrećicu i zasuti vrućom vodom, te istresti dvije kesice šećera. Ali ja ovdje svakako ne govorim o tom čaju, već o kompletnom ritualu pravljenja čaja.
Moje pravljenje čaja započelo je u Franc i Sophie svijetu čaja kada sam prije par godina otišla po prvi put. To je jedan divan kutak gdje možete popiti šoljicu krasnog čaja, uz ugodan razgovor sa vlasnikom Adnanom, koji je po struci ljekar, ali se ne bavi time. Zapravo Adnan je radije jedini certificirani sommelier za čaj u BiH. Ujedno je i sasvim ugodan i pristupačan čovjek, koji apsolutno uživa u tome što radi. Svakome koga put navede u Sarajevo savjetujem da posjeti ovu malu čajdžinicu, gdje će vas dočekati jedna vrlo ugodna i prisna atmosfera. Prostor je prilično mali, sa svega par stolova za goste, ali možete doći i da samo obiđete, degustirate čajeve, ili kupite si nešto od divnih stvarčica koje se nude za sve ljubitelje čaja.


Dr. Adnan Smajić


i njegova mala čajdžinica



Ritual čaja započinje prije svega dobrim čajem, naravno. Tako sam sebi kupila nekoliko varijanti različitih čajeva za različite periode godine, tj. dana. Trenutno imam u asortimanu dvije vrste crnog čaja, tri vrste zelenog i dvije vrste aromatiziranog bijelog čaja sa dodacima raznih voćki i cvjetova koji miriše tako okrepljujuće, da mi je sad gotovo nezamisliv početak dana bez tog čaja.
Nakon dobrog čaja, treba znati kako se taj čaj priprema. Omjer čaja i vode, ali i temperatura vode kojom se poljeva čaj, variraju od čaja do čaja. Također i period u kojem se čaj "natapa" u vodi. Nekad je to par minuta, nekad duže. Sve spomenuto utiče na fini okus čaja koji je najistančaniji što su uvjeti pripreme bili najoptimalniji za tu vrstu čaja.

Moje čajanke su većinom jutarnje i večernje. Jutarnje su čajanke koje imam sa samom sobom. To je moj početak dana. Spremnost ili priprema da se uhvatim u koštac s obavezama, ali i način da odagnam loše i tegobne misli. Nekad je dovoljna samo adekvatna aroma, npr. ovih dana aroma razigranog cvjeća i voća koja me podsjeća na behar i proljeće, pa da pomogne u namjeri da popravim svoje raspoloženje. Nekad je u pitanju čitav taj ritual. Činjenica da sam odvojila vrijeme da se posvetim nečemu tako običnom kao što je pravljenje čaja, što je za mene sada jedna mehanička radnja, kao kada ljudi zapale cigaretu da opuste živce. Ja napravim čaj da opustim prostor između ušiju i posložim misli.

Večernja čajanka je drugačija. To je ritual koji dijelim s čovjekom, svako veče, osim ako nije u Sarajevu, kao što je slučaj ovih dana. Onda ni ne pijem večernji čaj, jer nije isto bez njega. To je naše vrijeme. Vrijeme za maženje, zagrljaje ili opušteni razgovor. Vrijeme kojim zaokružimo dan tako što smo skupa i uživamo u društvu onog drugog. Bez i jedne brige na umu, zagrljeni i sa šoljicom toplog čaja u ruci.

Comments

Post a Comment

Popular Posts