O Robinsonu i Spidermanu

Drugi dan blog izazova i vrijeme je da pišemo o najdražoj knjizi iz djetinjstva. O svojoj najdražoj knjizi iz djetinjstva danas će vam pričati moj Mačkar.







- Duši, koja ti je najdraža knjiga iz djetinjstva?
- Robinson Crusoe. 
- Čuj? Zašto baš ta?
- Pa to je jedina knjiga koje se sjećam da sam je zaista i pročitao. Bar iz perioda osnovne škole.
- Nisi volio čitati knjige?
- Nisam morao. Barem u školi. Uvijek je bilo dovoljno da samo slušam šta pričaju drugi i nadovežem neku svoju priču i dobro je išlo. Na pismenim sam imao problema. Jednom smo imali pismeni i tema je bila neka lektira. Naravno nisam ni tu pročitao, ali nisam ni odustao. Pisao sam ja nešto čitav čas, dvije strane teksta čovječe. Čak sam se i potrudio. 
- Šta je bilo?
- Pa ništa, dobio sam jedan i tri upitnika.
- Nema kod nas situacije da ti nastavnik napiše, svaka čast za maštu, ili vidi se da nisi pročitao, ali dva za trud.
- Nema toga nigdje osim na 9gagu.
- Šta si još volio čitati dok si bio dijete?
- Pa stripove o Spidermanu. 
- Da, sjećam se toga. Pričao si mi o Spidermanu. To je ona morska ljubav?
- Pa da. Dok sam bio dijete, išli smo na more. Onako, svi porodično. Meni je to bilo naporno i dosadno. Nisam znao što ja moram uopšte da idem. I onda sam stalno starog moljakao da mi kupuje po trafikama Spiderman stripove. Mislim da sam pročitao sve što je bilo kod nas dostupno. 
- Gdje su sad ti stripovi? Jesi ih sačuvao?
- Jesam ja mislim. Čini mi se da su svi negdje u kući. Volio sam i časopise o informatici i računarima. Ali to je kasnije došlo. Negdje u osnovnoj, pred kraj. Kupovao sam svaki broj i čitao od strane do strane. Dobio sam računar baš rano, radi posla kojim se stari bavio. Tako da sam već tad počeo da se zanimam za informatiku i računare. Prestao sam to kupovati dolaskom interneta, ali vjerovatno da i njih negdje imam još uvijek.

Inače Mačkar sve živo čuva. Njegov računar je ostavština njegovog dosadašnjeg života. 
Kad ga tjeram da nešto obriše poželi zaplakati. Ima sigurno masu eksternih diskova na kojima su neke sasvim trivijalne stvari.

S druge strane, moj računar nema apsolutno ništa o meni. Čak ni lozinke ne spašavam.




Comments

  1. ja sam ista, imam nešto dokumenata na google drive-u, laptop prazan xD

    ReplyDelete
    Replies
    1. Eh pa to. Ako je preveliko za Google Drive, ni ne treba mi. :D

      Delete
    2. već sam našla alternativu ako mi ponestane mjesta, tu je mega.nz sa svojih 50 gb free. pa to je dosta za čitav život :D

      Delete
    3. Eh pa zamisli da naš kućni računar ima jedan terabajt hard disk i moj dragi je to uspio napuniti. :D To je hiljada gigabajta podataka! Hiljada! Elektronski hoarder. :D
      A ja, tako kao i ti, imam dva box.com računa od po 50 i ni onaj prvi još nisam napunila...

      Delete
    4. A ja sve što mi je važno (a što nije) imam na laptopu, na vanjskom disku, cd-ima i kod prijateljice na vanjskom disku hahaha

      Delete

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

Sarajevo Šangaj

Proces donošenja velikih životnih odluka