O postulatima zdravog razuma

Meni je neshvatljivo da je pitanje vjerovanja ili nevjerovanja u nedokaziva i neshvatljiva nadnaravna bića negdje na nebu (ili bilo gdje u svemiru) pitanje religijskog uvjerenja.
Neshvatljivo mi je da postoje čitavi milioni i milioni ljudi koji vjeruju u nedokazane bogove i božanstva i još očekuju poštovanje i zaštitu tih svojih uvjerenja. Kada bismo pojam dogme i boga gledali kroz Russellov čajnik, ili ružičaste jednoroge, leprikone i druga nedokaziva mitološka bića, u koja npr. ne vjerujemo, postaje jasno koliko je koncept dogme i pitanje postojanja boga glupav i zaostao. 


Po meni su religije ništa više i ništa manje do zaostavština tradicije i perioda kada različite fenomene nismo znali objasniti i rezonovati drugačije nego im pripisati magična i mitološka objašnjenja. Ali bajke su bajke, bez obzira na broj sljedbenika, ili kompleksnost i razrađenost radnje. Samim čitanjem vjerskih knjiga, i da nekako sam se natjerala da pročitam dobar dio Biblije i Kurana, jasno je da su to knjige jednog perioda, namjenjene ljudima tog perioda. Nažalost ogroman broj hardcore vjernika nikada nije i nikada neće pročitati knjigu poslanja svog boga, ili će to biti jedina knjiga u životu koju će pročitati i iz toga učiti i o biologiji, i o evoluciji, i o postanku svemira, i o genetici, i o fizici, reprodukciji, moralu, braku, porodici, etici, zakonu, odnosu prema drugim ljudima.


Da je religija i dalje toliki fenomen, i još gore, čak i uzima maha i još uvijek se širi, meni je samo dokaz koliko smo mi ljudi zaista primitivna rasa. I ne mislim da je samo religija dio toga, isto je i s ratovima, koji cvjetaju i predstavljaju unosan biznis, isto je i sa siromaštvom, glađu, bolestima. Isto je i sa zagađivanjem i otporom da se razvijaju i primjenjuju ekološki prihvatljiviji oblici energije i goriva. Zapravo živimo u jednoj krizi totalne diskonekcije sa zdravim razumom. Zato smatram da ono prvobitno pitanje vjerovanja/nevjerovanja bez dokaza ima itekako veze s brojnim drugim pitanjima danas. Npr. neprihvatanja naučnih teorija jer su kompleksne, nevakcinisanja djece jer ne kontaš kako vakcina funkcioniše, odbijanje teorije evolucije jer je samo teorija, ili jer je uvredljivo smatrati da je čovjek imao zajedničkog pretka s majmunom, očekivati da ti neko postanak svemira objasni prosto i u deset rečenica, ili smatrati da si neka relevantna jedinka u svemiru koji je star 14 biliona godina, dok si ti, i čitava ljudska rasa, tek jedan treptaj sekunde u svemu temu. Ovo nisu neke vjerske ili ideološke razlike u stavovima, ovo bi trebala biti pitanja kojima se ocjenjuje da li neko ima uopšte trunke razuma ili ne.


Zato meni pitanje vjerovanja u boga, nije neko filozofsko ili teološko pitanje, meni je to pitanje u sastavu cjelokupnog odnosa kojeg pojedinac ima s logikom i razumom, te na osnovu čega bazira svoje neke temeljne vrijednosti. Da li ih bazira na dokazivosti i logici, ili ih bazira na nečemu drugom, npr. autoritetu, tradiciji, sljeđenju i kopiranju gledajući druge i sl.

Voljela bih kada bi postojao neki čarobni štapić koji bi prikazao na šta bi svijet danas ličio da nismo doživjeli humanizam, prosvjetiteljstvo, sekularizam. Da smo ostali zauvijek pod čizmom vjere i vjerskih institucija. Da se čovjek bogobojažljivo uzdržao od bilo kakve bogohulne radnje istraživanja prirodnih i društvenih znanosti. 


A s druge strane paralelno, da se prikaže i svijet u kojem su ljudi davno shvatili da je vjera i personalni bog, bar onakav za kakvog se zalažu monoteističke religije, ipak nešto što je prevaziđeno. Svijet u kojem su ljudi više okrenuti radoznalosti, edukaciji, nauci, ličnom i kolektivnom napretku. 
Ali i rješavanju tekućih egzistencijalnih i moralnih problema našeg svijeta poput siromaštva, gladi, bolesti, pitanja pitke vode, školovanja djece, klimatskih promjena, zagađenja, uništavanja okoliša, šuma, biljnog i životinjskog svijeta. 

Zanima me gdje bi jedan prosječni homo sapiens na kraju radije živio. U prvoj ili drugoj varijanti svijeta.
Poenta je da prve varijante vjerovatno danas ne bi ni bilo jer bismo pomrli od kombinacije gladi, bolesti, i klanja i istrebljivanja jedni drugih.
Druga varijanta nije samo pitanje nepostojanja vjere, nego upravo konačnog odbacivanja svih oblika primitivizma, nasilja i sljeđenja tradicije kad je tradicija loša, i usmjeravanje na sasvim drugačije vrijednosti od onih koje su danas u fokusu. 

Nažalost iako je naš trenutni svijet neka kombinacija između ova dva alternativna svijeta, on ovakav kakav jest jednostavno nije održiv. Prije ili kasnije jedno će morati prevagnuti. Ili prihvatanje nekih istina i ulaganje u adaptaciju i korjenitu promjenu ljudske rase. Ili slijepo guranje po starom i srljanje u vlastitu propast.



Comments

Popular Posts