O mom frižideru

Kad smo tek došli u ovaj stan u frižideru me dočekala flaša tekile i rakije. Tako da smo prvu večer u novoiznajmljenom stanu proveli odvaljeni k'o majke uz te dvije flaše i jednu osrednje lošu jumbo pizzu iz U2. S raspremanjem paketa i useljavanjem stvari smo završili negdje oko tri ujutro i zaključili da ne vrijedi ni spavati, nego smo prije posla samo popili po dvije velike šolje jake turske kafe i tako je započeo naš život u ovom stanu prije dvije godine.

Sad u mom frižideru baš i nema tekile, ali imamo zadnju pregradu ormara s knjigama odvojenu samo za vina. To je improvizovana stamberna varijanta "vinskog podruma," jer nije bilo druge ideje gdje da držimo vina koja kupimo. To je jedini mračniji dio i donekle hladniji dio stana, jer se taj ormar nalazi u hodniku odmah do ulaznih vrata.
Nazad na frižider. Nas oboje se volimo hraniti većinom povrćem i ribom. U nedjelju odemo na zelenu pijacu i pokupujemo svakakvog voća i povrća, a onda tokom sedmice još par puta svratimo do ribarnice i kupimo barem po dvije pastrmke, ili ako smo pri parama dva lubina. Mada te ribe rijetko budu u frižideru, pošto čovjek protestuje zamrznutu ribu, ali i meso i zapravo ni mesa nikada nemamo u frižideru, već kupimo po potrebi kada nam se jede. Od zamrznutog imamo zelje, grašak, te razne vrste mješavina povrća i voća i nekoliko zamrznutih kugli domaćeg tijesta za brzinsku domaću pizzu. Inače kod mene je dragi glavni kuhar. Ja se samo mrljavim po kuhinji i motam oko njega, te posložim suđe u mašinu kada završimo, ali kuhinja je njegova domena. On stvarno super kuha. Ima smisla i za serviranje hrane i kako smiješati razne začine, a nije mu mrsko ni čitati stalno po internetu recepte i savjete kako se nešto pravi. Njegovu hranu je milina i gledati i jesti. Pravi fenomenalnu domaću pizzu i razne super ukusne čorbe, soseve, quiche od povrća i puretine, ljetne lagane povrtne salate, rižoto bilo s gljivama i mesom, bilo s plodovima mora i dalje ga neću hvaliti, jer će mi ga neko ukrasti. Uglavnom jedem tako dobro, da sam u zadnjih godinu dana ponovo uvela treniranje svakog dana, jer sam se počela debljati iako sam cijeli život bila žgoljo i s hranom na vi. Plus što je divno jesti hranu koju nisi morao lično spremiti. 
Nazad na frižider. Pored povrća, tu je uvijek i sojino mlijeko za moje doručke, te bosanska varijanta grčkog jogurta, cottage sira i kozjeg sira. Nama je kozji sir super i posipamo ga često s parmezanom po svemu.
Osim sojinog mlijeka, uvijek imamo običnu vodu, pive, somersby (jer ja ne volim pivo, ali s čovjekom volim popiti somersby kao varijantu pive) i Ayran. Ako neko ne zna šta je to, to vam je posebna vrsta jogurta koji ima i soli u sebi i ne znam da li još nešto. Prošlo ljeto je naša domaća mljekara Milkos izbacila taj Ayran i to je bio bum. Počeli smo ga piti jer su bile velike vrućine i baš je bio odličan za ljeta da čovjek vrati so u organizam, ali onda smo se navukli i počeli ga piti u pretjeranim količinama. Sad sam ja prilično izbacila, tj. svela na dvije čaše sedmično, a ostatak vremena pijem sirutku uz ručak, ako već ne pijemo nešto alkoholno, ili jednostavno vodu.
U frižideru imamo i četiri velike milke jer su nam došle gratis uz nedavno kupljena četiri litra vina i sad stalno nutkam goste s njima, tako da mi je nekoliko ljubitelja milke svake sedmice bar jednom u posjeti, bar dok ne potamane te čokolade.

Ja neću ni da ih gledam. 

Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

Sarajevo Šangaj

O udomljavanju, nastavak