O modi

Uvijek su mi bili smiješni ljudi koji su ludili radi nekih trenutnih modnih trendova, bilo u pozitivnom ili u negativnom smislu. Sjećam se kada je tek zaživio vintage hipster modni trend. Stalno sam se čudila šoping groznici i porastu fb profila koji su se bavili preprodajom nošene robe. To se svakog petka u 20.00 objavljivala nova roba, da bi do 20.10 sve bilo rezervisano. A roba osrednje kvalitete, nošena, ponekad katastrofalno šivana. Imala sam poznanicu koja je stalno kupovala preko tih fb preprodajnih profila i znam iz prve ruke koliko je puta bila naočigled nezadovoljna nečim, pa se opet silila da to kao iskoristi i kombinuje u svakodnevnu odjeću. Što je najgore, stalno bi nastavljala s kupovinom, opet i opet.

Pa je onda došao period isječenih hlača i topova tj. majica. Nije bilo moguće naći majicu normalne veličine. Radnje su bile pretrpane minijaturnim stvarima, uništenim, isječenim, a nerazumno visoke cijene. Izraz kupovati krpice je postao vrlo bukvalan.



Od vintage stvari koje su vratile ljude opet u 1940. i 1950. godine, koje su meni interesantne radi tolikog forsiranja ženstvenosti, suknje, šminke, frizura i prave neke lutkica mode, uslijedio je skok nazad u 1990-2000. godinu i period isječenih topova i dubokih uskih hlača. Ženske slobode i pokazivanja tijela. Mnogo manje forsirane šminke, unificiranog izgleda lutkice iz izloga.
Danas je navodno na snazi modni haos. Kukaju žene sad vlada neki androgeni modni izričaj Sarajevom. Sve je unisex, nedorečeno, ni tamo, ni vamo, nedovoljno ženstveno, pretjerano muževno. Neće se imati na ljeto šta kupiti. Neki se užasavaju što uopšte moraju gledati te modne prikaze po gradu. 

I onda pomislim na sebe i kako je meni modni uzor Mark Zuckerberg sa njegovim sivim majicama, tenama i jeansom. Mnogi bi se vjerovatno ubili da svaki dan nose različitu odjeću ali uvijek iste boje, istog stila. Ali treba vidjeti slobodu iza toga. To je čovjek koji sebi može priuštiti da stalno nosi jedno te isto i pri tom da ga ne osuđuju. Kad smo mi žene to mogle? U sedam dana, ako moraš dva puta obući identičnu odjevnu kombinaciju, postoji rizik da će to neko prokomentarisati, ili da će se to nekako odraziti na tvoju profesionalnost, ličnost i doprinos radnoj sredini. 
Mark ne mora razmišljati šta obući svaki dan. 
Mark radi u kancelariji pa ipak ne trpi nikakav dress code.
Ne mora trošiti pare na eksperimentisanja, ili nove modne trendove koji se nikako ne uklapaju u tvoj postojeći ormar. 
Ne mora nositi neudobnu obuću. 
I ne mora kombinovati još uz to sve i nakit, sjene, ruž i sl.

Ja volim odjeću, volim modu vjerovatno koliko i bilo ko drugi, ali sve češće bih radije bila Mark i jednostavno nakupovala hrpu sivih majica, udobnog jeansa i tenisica i završila šoping za tekuću godinu, ne misleći da mi išta fali ili da nešto propuštam pri tome. Svakako kad god pomislim na svlačionice i kabine po prodavnicama, ne bude mi dobro.


Comments

  1. I ja bih ko Zuckerberg, samo da mogu.

    ReplyDelete
  2. http://jolie.hr/mark-zuckerberg-osmislio-svoju-kolekciju-za-hm/ hahaha

    ReplyDelete
    Replies
    1. Haha. Čovjek vizionar. Predvidio je da ima fanove. :D

      Delete

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

O udomljavanju, nastavak

Sarajevo Šangaj