Na repeatu

Nakon jednog ručka s prijateljima koji se dobro sjećaju grada iz 1960-ih i 1970-ih, pjesma je naprosto izašla iz mene. Pričali su mi o gotovo potpuno zaboravljenim ljudima koji su radili sjajne stvari u muzici, poeziji, prevodilaštvu, kulturi i umjetnosti. Ljudima koji su se usudili i tada biti slobodni, živjeti živote mimo matrica koje je društvo nudilo. U svakom smislu: ideologije, seksualnosti, sanjanja boljeg svijeta. Međutim, klinci u školama i svi mi u javnom životu slavimo konzerve koje nikada ništa bitno nisu uradile osim što su “politički ispravno” odigrale u datom momentu. Konzervativcima smo gotovo u potpunosti prepustili govor o povijesti, a svi progresivno usmjereni ljudi uredno se sklanjaju u stranu, unaprijed osuđujući same sebe na alternativu. “Sarajevo” je pjesma o tome.





Sarajevo, podno Trebevića

U tebi je sinje more priča

U tebi je raznog svijeta bilo

Svako svoga traga ostavio

Svako traga, a poneko vraga

Ko će znati, ko je kakav straga

Ko će znati, ko j’ uz koga bio

Ko je kakve ratove vodio

A kome su slane suze lile

Dok su bile zurle i borije

Sarajevo, podno Trebevića

U tebi je sinje more priča

U tebi su mnoge stare pjesme

O ljubavi što se pjevat’ ne sm’je

Sve će tvoja djeca da odšute

Tužne dane, sate i minute

Učiće ih da mrze i truju

O daljini dalekoj da snuju

A kući se boje svoga praga

Ko će znati ko je kakav straga



(muzika i tekst: Damir Imamović)

Comments

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

O udomljavanju, nastavak

O udomljavanju