Posts

Showing posts from March, 2016

O modi

Image
Uvijek su mi bili smiješni ljudi koji su ludili radi nekih trenutnih modnih trendova, bilo u pozitivnom ili u negativnom smislu. Sjećam se kada je tek zaživio vintage hipster modni trend. Stalno sam se čudila šoping groznici i porastu fb profila koji su se bavili preprodajom nošene robe. To se svakog petka u 20.00 objavljivala nova roba, da bi do 20.10 sve bilo rezervisano. A roba osrednje kvalitete, nošena, ponekad katastrofalno šivana. Imala sam poznanicu koja je stalno kupovala preko tih fb preprodajnih profila i znam iz prve ruke koliko je puta bila naočigled nezadovoljna nečim, pa se opet silila da to kao iskoristi i kombinuje u svakodnevnu odjeću. Što je najgore, stalno bi nastavljala s kupovinom, opet i opet.
Pa je onda došao period isječenih hlača i topova tj. majica. Nije bilo moguće naći majicu normalne veličine. Radnje su bile pretrpane minijaturnim stvarima, uništenim, isječenim, a nerazumno visoke cijene. Izraz kupovati krpice je postao vrlo bukvalan.


Od vintage stvari k…

O dalekim mjestima koje želim posjetiti

Image
Novi blog izazov kaže da pišem o pet mjesta koje želim posjetiti. 
Prije svega Argentina. Uvijek Argentina. Trebala bi mi vjerovatno godina dana da obiđem i doživim sve što bih htjela, ali probat ću da izdvojim pet lokacija.

Vodopadi Iguazú

Nacionalni park Los Glaciares

Buenos Aires

Mendoza, put argentinskog vina

Puerto Madryn, jer pingvini, foke, kitovi







O Mačkarovoj knjizi

Image
Posljednja knjiga koju je Mačkar pročitao je Beyond Einstein: The Cosmic Quest for the Theory of the Universe. Ja je nisam čitala, ali Mačkar kaže da nije pretjerano kompleksna, a da je vrlo zanimljiva.  Knjiga obuhvata pitanja i odgovore o postanku svemira i teorijama koje su danas u opticaju, poput Teorije struna, ali i mnogim drugim pojmovima koje često čujemo poput tamne tvari i sl. Mislim da je on svoju naručio s Amazona ili neke druge online stranice. Ne znam da li možda ima hrvatsko izdanje i za naše tržište. Mislim da u BiH niko nije ni pomislio da uradi prevod. Naravno.
Svima koji vole svemir i astrofiziku poput Mačkara, sretno s čitanjem.

O posljednjem filmu kojeg sam gledala

Image
Imam prirodni i vještački posljednji film, pošto sam znala da se u blog izazovu javlja ova tema, a posljednji film koji sam slučajno i donekle prirodno pogledala mi se nije svidio i nije mi se pisalo o njemu, onda sam vještački i samo radi ove teme pogledala još jedan.
Prirodni film je bio The Dressmaker. Pogledala prije 3-4 dana jer sam vidjela da je izašao na Popcorn, a vrzmao mi se po listi na imdb. Znam da je baziran na knjizi, ali mi se uopšte nije svidjelo kako je adaptiran za film. Doduše nisam čitala knjigu, ne znam ni da li bi mi se svidjela knjiga. Film ima lijepe kostime. Ima i Kate Winslet i Liama Hemswortha. Sve ostalo je repetitivna radnja, previše crnog humora, koji nije naročito smiješan.


Vještački pogledan zadnji film je bio James White. Pogledala sam ga jučer. Ovo je onako pomalo emotivno težak film. Ako ste u raspoloženju za nešto razbibrižno i veselo, ne preporučujem. Radnja se vrti oko momka u ranim dvadesetim koji je ostao bez oca, a brine se o majci koja boluje…

Mačkarove najdraže aplikacije

Image
- Ok, imam novo pitanje... Ovaj put mi trebaš reći koje su ti tri najdraže aplikacije. To će biti lako.
- Windows, Chrome i HD Clone.
- Šta je HD Clone?
- Pa program koji klonira čitav disk na drugi disk, tako da ne moram raditi čitavu reinstalaciju sistema.
- Znači to su tvoje tri najdraže aplikacije?
- Pa da. Treba li još?
- Imaš li još?
- Imam i Telegram jer tu pričam s dušicom.





The good, the bad, the ugly žužu

Dobra ja nastoji napraviti balans da bude dobra prema drugima, a pri tome da ne bude loša prema sebi. To je najveći izazov dobrote, jer ljudi znaju zajahati dobrog čovjeka, kao dobro magare, misleći da imaju pravo, jer dobri ljudi su u očima takvih zapravo samo dobre budale.  Pomak sam ostvarila tek kad sam počela udaljavati sve one radi kojih sam neprestano trebala kompromitirati samu sebe. Ako, da bih nekome valjala, ja prvo moram biti manja osoba... manje pametna, manje sposobna, manje karakterna, manje lijepa, manje ponosna, manje emotivna i šta sve ide uz takve ljude, reći ću ne hvala i udaljiti se.
Loša sam kada propuštam prilike i mogućnosti iz straha i sumnje u sebe. I dan danas se podučavam lekciji da ne sumnjam u sebe i svoje instinkte. Ali nije lako.  Loša sam kada previše razmišljam o tome da udovoljim drugima i onda zapnem u scenarijima u kojima ne želim nikako biti. Još jedna bitna životna lekcija, imati hrabrosti da živiš život kakav ti želiš, a ne kakav se od tebe oče…
Image
Pa jebo majku, da je ne znam već dvije godine, da nije obrazovana, inteligentna žena, da joj mater ne radi u trezoru, u sred Sarajeva i da ne živi od tih para, da nije 1990. godište, što znači da rat ni ne pamti. Da nije upoznala direktno ljude pogođene ratom, nasiljem, zločinima i ubistvima. Pa možda bih onda i nekako mogla shvatiti kako joj je na FB danas osvanula ova slika. Ali kako sve gore spomenuto znam, ne mogu nikako da ignorišem. Delete, delete, delete! Sa facebooka, iz života, što dalje. Block delete.


Jadna je i država koja nema autoriteta ni pod nokat pa da sankcioniše svako javno veličanje zločina i zločinaca.
Samo kod nas. Četnički bilbord za valjda podjednako četničko gledateljstvo.


Iz ovoga, naravno, isključujem sve drage i bliske prijatelje koji žive u RS-u i Srbiji i koji su sasvim ljudski, kao što bi svaki normalan čovjek, osudili i ogradili i sebe i svoj mozak od svih ratnih zločina i užasa koji su nanijeti drugom ljudskom biću, bez obzira na njegov nacionalni iden…

Na šta je Mačkar ponosan

Pitala sam ga na koji momenat u svom životu je najviše ponosan i dobila odgovor da ustvari ne zna, jer još uvijek ništa golemo nije uradio. Ja se ne bih složila. Znam nekoliko golemih stvari koje je uradio, a da ih možda nije ni svjestan. 

O kupovini frižidera jednom starom knjigovođi
Naime Mačkar je prije par godina na svoju kreditnu karticu kupio frižider za bivšeg knjigovođu firme u kojoj radi. Dogovorili su se da pošto je knjigovođa bio previše star i njemu samom nisu dali kredit, Mačkar će uzeti kredit, a ovaj će mu od penzije, kad ima i kad može, otplaćivati rate tog kredita. Ta otplata frižidera je trajala možda i dvije godine. Stari knjigovođa je dobio novi frižider, a Mačkaru nije bio nikakav problem da mu u tome pomogne. Sjećam se kad mi je ispričao ovu priču da sam ga gledala, pa onako malo iznenađena, jer je on to ispričao kao da je ništa. I stvarno njemu to i nije bilo ništa, možda mi nikad ne bi ni rekao, nego je povremeno kasnije ostajao poslije posla, da svrati do knji…

O postulatima zdravog razuma

Image
Meni je neshvatljivo da je pitanje vjerovanja ili nevjerovanja u nedokaziva i neshvatljiva nadnaravna bića negdje na nebu (ili bilo gdje u svemiru) pitanje religijskog uvjerenja. Neshvatljivo mi je da postoje čitavi milioni i milioni ljudi koji vjeruju u nedokazane bogove i božanstva i još očekuju poštovanje i zaštitu tih svojih uvjerenja. Kada bismo pojam dogme i boga gledali kroz Russellov čajnik, ili ružičaste jednoroge, leprikone i druga nedokaziva mitološka bića, u koja npr. ne vjerujemo, postaje jasno koliko je koncept dogme i pitanje postojanja boga glupav i zaostao. 

Po meni su religije ništa više i ništa manje do zaostavština tradicije i perioda kada različite fenomene nismo znali objasniti i rezonovati drugačije nego im pripisati magična i mitološka objašnjenja. Ali bajke su bajke, bez obzira na broj sljedbenika, ili kompleksnost i razrađenost radnje. Samim čitanjem vjerskih knjiga, i da nekako sam se natjerala da pročitam dobar dio Biblije i Kurana, jasno je da su to knjig…

Šta Mačkar nosi u krevetu

Image
Nijedno od nas ne nosi pidžamu. On najčešće spava u boksericama i potkošulji. Jedno vrijeme je imao običaj preko toga još obući i majicu s rukavima što mi je bilo nevjerovatno jer u našem stanu temperatura nije nikad ispod 25 stepeni. Na kraju sam ga tjerala da to skine, jer je sa njim spavati svakako ludnica. Čovjek je uvijek vreo i uvijek gori. Što je super kad je vani hladno, ali kad je toplo, ne želiš spavati pored grijalice.  Radijatore smo zavrnuli maksimalno, pa opet su topli većinu dana ako centralno grijanje radi. Svako veče prije spavanja širom otvorimo prozor da je što svježije, jer onda ugodnije spavamo, ali opet mali stan se začas ugrije.
Znam da je Bitchy pisala da ne razumije ljude koji mogu spavati goli i kako se ne smrznu.  S druge strane, ja ne razumijem kako ljudi mogu spavati potpuno obučeni, u pidžamama. Ja od tamo negdje 16. godine ne posjedujem pidžame. Najviše što obučem na sebe je Mačkarova široka majica, jer je odlična spavaćica. Ne omotava se oko mene, nije…

O prvom danu proljeća i mojim šumskim šetnjama

Image
Jučer je bio prvi dan proljeća, ujedno i prva nedjelja u Sarajevu, bar unazad posljednja dva mjeseca, koja je zaista bila prekrasna. Sunčano, toplo vrijeme. Probudili smo se u sedam ujutro, iako je nedjelja, i započeli dan. Imamo plan da narednih mjesec dana ustajemo što ranije možemo i liježemo što ranije možemo, pa da više od dana iskoristimo i oboje što bolje organizujemo svoje dnevne obaveze. A nedjeljom ćemo to ranije ustajanje koristiti čisto na uživanje u nedjelji. Poslije kafenisanja i umivanja, negdje oko osam spremili smo se i prošetali do zelene pijace. Imamo dvije zelene pijace u blizini. Jedna je 15 minuta hoda, a druga 15 minuta vožnje od nas. Ranije smo išli na drugu. Većinom jer je vrijeme bilo loše, magle, hladnoće, vjetrovi i nije nam se dalo pješačiti nigdje. Sad kako je vrijeme ipak više blagonaklono, posljednje dvije nedjelje smo radije šetali 15 minuta do ove prve. Brzinski pokupuješ svakakvog voća i povrća i super si cijelu sedmicu. Nakon povratka kući i doručk…

O stvarima koje radim kad sam sama

Hm, tema je ustvari bila o čudnim stvarima koje radim kad sam sama, ali haha, jašta ću vam o tome pisati.

Prije svega pišem blog. Ne mogu pisati pred drugima ili dok su drugi ljudi oko mene. Tako da blog pišem jedino kad sam sama i kada se mogu sasvim fokusirati na to što pišem. 
Trening i trčanje. Već godinama i zaista mislim gooodinama treniram fitnes. Bilo je pauza, većinom radi poslovnih obaveza, ponajviše kada bih radila recimo 10-11+ sati dnevno ili barem toliko provodila na poslu i onda jednostavno nisam imala snage nizašta kada bih došla kući, ponajmanje za trening. Ali uvijek, čim prođe kriza, vratim se. Treniram svaki dan osim nedjelje. Zimi je to najčešće samo 30-ak minuta HIIT vježbi ili čistog cardia. A ljeti ponekad u rutinu uključim dodatno i trčanje. Nekad sam imala intervale od 40-60 minuta barem jednom dnevno, ali sad više nemam toliko vremena, pa je minimum makar 30 minuta, svaki dan. Ne mogu trenirati u teretani. Nikad nisam, nikad neću. Prvo što ne volim mase, ni …

O mojoj make-up torbici

Image
Moja make-up rutina je prilično jednostavna i bazična. Puno više ulažem i radim na preparativi nego na dekorativi. I puno više novca trošim na njegu, tako da mi u kupatilu ima nekoliko polica pretrpanih preparativnim proizvodima za lice, kosu i tijelo, dok sam po pitanju make-upa baš tanka.

Dakle ovo je sav moj make-up. Sve od kista do uvijača za trepavice. To je to. Plus i ovdje čak ima stvari koje još nikad nisam koristila.
Ebelin spužvice sam kupila prije par godina. Stajale su neotpakovane sve do ove godine, kad je nastala pomama za onim malim čudom, pa ja skontala da imam ove spužvice i da bih mogla probati nanositi puder njima. Platiti pravi beaty blender ne bih nikad u životu, a ove spužvice su iznenađujuće dobre u nanošenju tekućeg pudera. Prije spužvica sam koristila prste i tapkanje. S kistovima mi se nikad nije sviđalo što zahtjevaju stavljanje više pudera nego što ja odobravam da mi stoji na licu. Na kraju su spužvice ispale pun pogodak. 
Essence all about matt kompaktni …

Šta Mačkar najviše voli na sebi

- Duši šta najviše voliš na sebi? - Gaće! Nekako bez gaća... ne znam... sve žulja.  - I čarape! Čarape su isto ok.



There you have it.

O stvarima koje mi nikako ne idu

Nikako mi ne ide raditi nešto što ne volim, te ulagati sebe u projekte u kojima ne vidim uspjeh, ili koji su etički korumpirani. Ovaj drugi dio je jako bitan, barem bi trebao biti jer zašto bi iko normalan želio raditi na bezuspješnim stvarima ili učestvovati u nečemu što je etički upitno ili čak potpuno nemoralno. Ali pošto živim u Bosni, ja sam ljudsko biće s fabričkom greškom. Ovdje ljudi nemaju te dileme, već sa svakom novom generacijom ta lična moralna regresija je sve veća.  Pregaziti radnog kolegu za vlastiti uspjeh? Nikakav problem. Učiniti krivično djelo da se domogneš novca, posla, bolje pozicije? Nikakav problem. Neko tamo direktno kršenje nečijih prava i/ili maltretiranja fizičke ili psihičke vrste? Nije moj problem. Nekoga mlate na ulici? Nije moj problem. Nekoga siluju, pljačkaju, rešetaju mecima? Nije moj problem, samo neka nisam ja.  Vjerujte mi poznajem i prevelik broj ljudi s kojima sam direktno pričala o gore navedenim stvarima i njihovi odgovori su zaista bili da …

O sretnom Mačkaru

Image
Kaže Mačkar da pošto ima oboje, on je sasvim sretan.







Na repeatu

Image
Nakon jednog ručka s prijateljima koji se dobro sjećaju grada iz 1960-ih i 1970-ih, pjesma je naprosto izašla iz mene. Pričali su mi o gotovo potpuno zaboravljenim ljudima koji su radili sjajne stvari u muzici, poeziji, prevodilaštvu, kulturi i umjetnosti. Ljudima koji su se usudili i tada biti slobodni, živjeti živote mimo matrica koje je društvo nudilo. U svakom smislu: ideologije, seksualnosti, sanjanja boljeg svijeta. Međutim, klinci u školama i svi mi u javnom životu slavimo konzerve koje nikada ništa bitno nisu uradile osim što su “politički ispravno” odigrale u datom momentu. Konzervativcima smo gotovo u potpunosti prepustili govor o povijesti, a svi progresivno usmjereni ljudi uredno se sklanjaju u stranu, unaprijed osuđujući same sebe na alternativu. “Sarajevo” je pjesma o tome.




Sarajevo, podno Trebevića

U tebi je sinje more priča

U tebi je raznog svijeta bilo

Svako svoga traga ostavio

Svako traga, a poneko vraga

Ko će znati, ko je kakav straga

Ko će znati, ko j’ uz koga bio

O skrivenim talentima i umjetnosti očajavanja

Image
Ne znam da li se ovo može nazvati skrivenim talentom, ali dobro mi ide priprema čajanki. Naravno, za nekoga drugog totalno beskoristan talenat, jer svako može uzeti filter vrećicu i zasuti vrućom vodom, te istresti dvije kesice šećera. Ali ja ovdje svakako ne govorim o tom čaju, već o kompletnom ritualu pravljenja čaja. Moje pravljenje čaja započelo je u Franc i Sophie svijetu čaja kada sam prije par godina otišla po prvi put. To je jedan divan kutak gdje možete popiti šoljicu krasnog čaja, uz ugodan razgovor sa vlasnikom Adnanom, koji je po struci ljekar, ali se ne bavi time. Zapravo Adnan je radije jedini certificirani sommelier za čaj u BiH. Ujedno je i sasvim ugodan i pristupačan čovjek, koji apsolutno uživa u tome što radi. Svakome koga put navede u Sarajevo savjetujem da posjeti ovu malu čajdžinicu, gdje će vas dočekati jedna vrlo ugodna i prisna atmosfera. Prostor je prilično mali, sa svega par stolova za goste, ali možete doći i da samo obiđete, degustirate čajeve, ili kupite…

O tužnom Mačkaru

Image
- Duši, šta te rastužuje?
- Baš ništa. Ja sam jedan sretni zeka.


I stvarno je istina. Ne samo da ga je teško rastužiti, nego se mora i dobro potruditi da ga se naljuti. Za ovih nekoliko godina koliko živimo skupa, pamtim svega par situacija kad je bio zaista ljut. Ali čak i tada to je bila blic ljutna, kratka reakcija na ljudske gluposti. Oba puta je bila situacija vezana za posao. Jednom su ga nazvali u pola sedam ujutro i popizdio je jer je bila u pitanju neka glupost, a niko nije zaključio da je možda nenormalno zvati nekoga u pola sedam ujutro, dok se još nije ni ustao iz kreveta. I jednom su ga nazvali za vrijeme praznika, na slobodan dan, i to dok mi je pravio ručak jer sam bila bolesna i tada je popizdio jer mu je zamalo ručak propao baveći se tim pozivom, a opet je bila u pitanju neka glupost, ništa hitno što nije moglo sačekati sutra.


Jedini put da ga se ja sjećam tužnog i suznih očiju je bilo dok smo gledali ovu epizodu How I Met Your Mother, kada Marshall sazna da mu je umr…

O mom frižideru

Kad smo tek došli u ovaj stan u frižideru me dočekala flaša tekile i rakije. Tako da smo prvu večer u novoiznajmljenom stanu proveli odvaljeni k'o majke uz te dvije flaše i jednu osrednje lošu jumbo pizzu iz U2. S raspremanjem paketa i useljavanjem stvari smo završili negdje oko tri ujutro i zaključili da ne vrijedi ni spavati, nego smo prije posla samo popili po dvije velike šolje jake turske kafe i tako je započeo naš život u ovom stanu prije dvije godine.

Sad u mom frižideru baš i nema tekile, ali imamo zadnju pregradu ormara s knjigama odvojenu samo za vina. To je improvizovana stamberna varijanta "vinskog podruma," jer nije bilo druge ideje gdje da držimo vina koja kupimo. To je jedini mračniji dio i donekle hladniji dio stana, jer se taj ormar nalazi u hodniku odmah do ulaznih vrata.
Nazad na frižider. Nas oboje se volimo hraniti većinom povrćem i ribom. U nedjelju odemo na zelenu pijacu i pokupujemo svakakvog voća i povrća, a onda tokom sedmice još par puta svrat…

O Robinsonu i Spidermanu

Image
Drugi dan blog izazova i vrijeme je da pišemo o najdražoj knjizi iz djetinjstva. O svojoj najdražoj knjizi iz djetinjstva danas će vam pričati moj Mačkar.






- Duši, koja ti je najdraža knjiga iz djetinjstva? - Robinson Crusoe.  - Čuj? Zašto baš ta? - Pa to je jedina knjiga koje se sjećam da sam je zaista i pročitao. Bar iz perioda osnovne škole. - Nisi volio čitati knjige? - Nisam morao. Barem u školi. Uvijek je bilo dovoljno da samo slušam šta pričaju drugi i nadovežem neku svoju priču i dobro je išlo. Na pismenim sam imao problema. Jednom smo imali pismeni i tema je bila neka lektira. Naravno nisam ni tu pročitao, ali nisam ni odustao. Pisao sam ja nešto čitav čas, dvije strane teksta čovječe. Čak sam se i potrudio.  - Šta je bilo? - Pa ništa, dobio sam jedan i tri upitnika. - Nema kod nas situacije da ti nastavnik napiše, svaka čast za maštu, ili vidi se da nisi pročitao, ali dva za trud. - Nema toga nigdje osim na 9gagu. - Šta si još volio čitati dok si bio dijete? - Pa stripove o …

O strahovima

Image
Prvi dan blog izazova i prva tema - strahovi. 
Moj primarni strah je strah od ljudi koji danas žive u BiH. Nisam bojažljiva osoba, ali kako vrijeme prolazi sve više shvatam da me, pored osjećaja ljutnje i nemoći, svakim danom sve i više i više strah od ljudi ovdje. 
Prije par dana u Sarajevu se desio napad u Kriterionu. Pošto me većinom čitaju ljudi van BiH, kratki info: Kriterion je neprofitna nevladina fondacija za razvoj kulture i civilnog društva, koja je osnovana u Sarajevu i funkcioniše kao Art kino, u kojem se povremeno održavaju kulturne aktivnosti u vidu muzičkih događaja, filmskih projekcija, izložbi i sl. U okviru Kriteriona ima i predvorje u kojem je kafić. U tom kafiću sam nebrojeno puta i sama sjedila s prijateljima, poznanicima, pa čak organizovala neke tematske događaje, zato što je ekipa divna i susretljiva, a imaju jako lijep prostor. Napad u Kriterionu je, prema medijima, izazvala grupa mladića 1998. godišta. "Upali" su u dio gdje je kafić i verbalno i fi…