O prijateljstvima

Gledajući statistiku do današnjeg dana, brojevi ne idu u korist toga da sam dobar prijatelj. Raskinula sam više prijateljstava nego ljubavnih veza. Zapravo, da se ispravim, raskinula sam više prijateljstava sa ženama, nego ljubavnih veza. Muška prijateljstva su drugačija od ženskih. U muškom prijateljstvu je samo bitno da ne želite povaliti jedno drugo i da jedno od vas ne završi u vezi s ljubomornim partnerom. To je otprilike sve što je potrebno za uspješno prijateljstvo s muškarcem. I, za razliku od ostatka ženske populacije, ja vjerujem u muška prijateljstva, jer sam imala i imam muške prijatelje. Dešavalo se i tu propusta i promašaja, ali generalno gledajući, imala sam puno više normalnih, zrelih i uspješnih prijateljstava s muškarcima.

Kad je u pitanju žensko prijateljstvo, pravilo je da pravila nema. Ono što sam primjetila, kako kroz svoja tako i kroz tuđa ženska prijateljstva, je da su velike šanse da ćete emotivno i verbalno preseravanje prije trpiti od prijateljice, nego ikoga drugog! Ni porodice, ni roditelja, ni momka. Teško da se i u jednom drugom obliku međuljudskog odnosa tolerišu stvari koje se tolerišu prijateljicama. Sve za opstanak prijateljstva! Prijateljstva koje je od starta nekako pretjerano krhko i osjetljivo. Gdje je haman nemoguće s uspjehom istaći da ti nešto smeta, ili ne odgovara, a da ne uvrijediš i ne pokvariš to drugovanje. 
Ja, opet, nisam nikako dobra u tom trpljenju. Stvarno nisam. Prag tolerancije na ljudski bullshit mi je strašno nizak i ma koliko se trudila, znam da ću na kraju reći adio. Još nijednom nisam zažalila što sam nekoj svojoj prijateljici rekla adio, jer nema ništa gore od toksičnog prijateljstva. Također sam primjetila da je sve teže ne imati toksično prijateljstvo, jer ljudima danas okvirno nedostaje osnova kulture i poštovanja. Tako npr. meni se želudac okreće od prijateljice koja me pozove na kafu i onda drka mobitel svih sat-dva, koliko ćemo već sjediti skupa. Mislim, osim ako si neurohirurg na dežuri, stvarno nema razloga da drkaš mobitel dok si s nekim na kafi. I to nije moj nedostatak tolerancije, nego tvoj nedostatak kulture.
Druga stvar koja me totalno odbije od prijateljstva je kad stalno slušam nečije ljubavne misije, probleme i eskapade. Tačno postoji krug žena koje ne možeš upratiti poslije par mjeseci. Ne vidim čemu potreba da ja to sve znam. Molim te, otvori blog. 
Tu su onda prijateljice s kojima se ne viđaš i ne čuješ gotovo nikako, osim od rođendana do rođendana. Tačno kao sat, dobiješ poruku jednom godišnje da se vidite i proslavite - njen rođendan. Pri tome nemaš ni opciju da izabereš kako da proslavite njeno veličanstvo, nego je to obično atmosfera u kojoj nikad u normalnim okolnostima ne boravim, npr. neka kićasta pijanka, popraćena old school narodnjacima u lokalnoj pivnici, s ljudima koje ne znam. Naravno, uviđajan, promišljen poklon koji će sviju zapanjiti koliko ste vas dvije super, i koliko dobro poznajete jedna drugu u dušu, je pod must.
I na kraju, tu su prijateljice koje zovu samo kad trebaju ispričati problem i dobiti savjet. U suštini, ako sam ti već psiholog, bar mi plaćaj satnicu. S druge strane, ta tvoja prijateljica je tu selektivno kad ti nju zatrebaš. Više nije, nego što jeste.

Sve kad se sabere, ne treba biti ni svakome prijatelj. Pogotovo kad su u pitanju nekulturni i emotivno nestabilni ljudi koji te se sjete samo kad im je rođenan.

Naravno, ne tvrdim da ne postoje normalna, zrela i zdrava prijateljstva između dvije žene. Statistički je moguće naravno, da negdje u prostranstvu beskonačnog svemira, dvije biološki ženske jedinke, imaju takvo prijateljstvo.

Comments

  1. Moj život spada u taj statistički mikro postotak. ja sam ona sretnica koju određene žene prate kroz život, pa, neke 30 godina, neke 15. Neke, naravno, manje. Ne znam tajni sastojak. Ne znači da mnogi odnosi nisu putem otpali ili se barem restaurirali- bome jesu, ali ovi koji su tu, a eto, neki su tu tri desetljeća (i naravno da su se mijenjali, bilo bi u najmanju ruku čudno da smo si danas na razini šestogodišnjakinja, kad smo se upoznale) su tu i na dobre, i na loše dane.
    Nikad nisam kužila priče o nepostojanju muško-ženskog prijateljstva. Jedan od meni najbližih prijatelja je muško. Štajaznam, nije mi bitno tko što nosi među nogama. I super si definirala uvjete.
    S druge strane, vjerujem da mnogima nisam tako draga, kao što sam za ovih par s kojima se jako volim :D jer svjesna sam da mnogima ne sjedam. Dođe to s godinama, potreba da kažeš što misliš, da odbiješ kavu, ili rođendan, ili svadbu, kad te netko zove reda radi.

    Ima odnosa gdje kao da se čeka tko će prvi priznati da šteka, samo, ako priznaš, koliko god da si u pravu, izlijećeš na nišan i možeš postati meta ;)
    Pretpostavljam da izbirljivost donosi benefite, vjerujem da ja zračim tako da odbijam ovakve, koje si ti navela u postu gore. Ne znam, ideja da dvije osobe odvoje vrijeme i da ga provedu skupa, i da jedna pritom pika po mobitelu, a druga zamišljeno mora gledat u daljinu..to se može desiti jednom.
    Žao mi je što ti tako pada grah. Imam dojam da si jednostavno okružena nesretnim ljudima, koji projiciraju svoje probleme kad god imaju prilike ( a.k.a tebi na druženjima).
    Možda jednostavno imamo drugačije kategorije prijateljstva. Naučila sam dosad da prijateljstva nisu uklesana u kamen, to je dvosmjeran odnos, koji može ali i ne mora biti na duge staze i/ili zauvijek.
    Otkad sam prihvatila ideju da ne moram pregristi svakakva sranja samo da ostanemo "dobri" jer smo ipak prijatelji, kad sam shvatila da neki odnos može i pauzirati, dok se svatko razvija u svom smjeru, pa se opet nađemo, ili se ne nađemo- život je postao jednostavniji.
    Barem prijatelje biraš, kad već ne možeš familiju :)
    eto, povukla si me za jezik, gle kolko sam se raspisala.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Što rekao jedan moj dobar drug "međuljudski odnosi ne uspjevaju jer su ljudi stoka." I to je najbolji opis i najbolje objašnjenje čitavog problema. U suštini svi mi imamo svoje mušice i dok god je želja i volja da je neko u tvom životu prisutan, jer ste dobri, jer sve svašta prošli skupa, jer se volite, jer ko-zna-šta-sve-ne, dok god to nadmašuje te mušice i negativne strane svačije prirode, sve se može izgladiti. Međutim, kad te volje nestane i kad vidiš da te neko odrađuje reda radi (u bilo kom smislu). To je već propalo, samo je pitanje ko će imati muda nazvati stvari pravim imenom. I sasvim si upravu. Ja sam svaki put završila na nišanu jer nisam neko ko vuče repove neke veze, eto tek tako, da se ne bi šta poremetilo. Ako vidim da ne ide, onda kažem u lice, pa ili rješavamo ili ne rješavamo, ali barem mogu da idem dalje. To me uvijek koštalo u životu.
      A s druge strane, za očekivati je da će prije opstati prijateljstva koja su nastala prije ere socijalnih mreža, koje bukvalno kultiviraju narcisoidnost i fokus na samog sebe. Ljudima danas više trebaju obožavatelji, nego prijatelji.

      Delete

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

Sarajevo Šangaj

O udomljavanju, nastavak