Sea Dance Festival 2015 osnovne informacije i savjeti

Nekoliko uvodnih informacija za neupućene, Sea Dance Festival je dio Exit Avanture (za detalje o Exitu, ukoliko postoji neko ko nije čuo za Exit, pogledati ovdje) i sastoji se od 3/4 dodatna dana Exit festivala koji se prebacuje u Budvu na Jaz, gdje se Sea Dance festival inače održava. Započet je 2014. godine, što znači da je čitav projekat još uvijek mlad, mada je festival već na svom prvom održavanju proglašen za najbolji evropski festival u kategoriji do 40.000 posjetilaca po danu.
U okviru mojih priprema za odlazak nisam uspjela pronaći apsolutno nikakve korisne informacije na internetu, pa stoga odlučih da napišem svoj osvrt, koji možda pomogne nekim budućim posjetiocima da znaju kako to sve izgleda.
Festival je ove godine trajao od 15. do 18. jula, što se meni gotovo perfektno uklopilo u sve planove, tako da sam mogla bez razmišljanja kupiti kartu gotovo dva mjeseca ranije.
Inače, princip je većinom isti kao i za Exit. Karte su se mogle nabaviti za BiH preko portala, tj. putem online kupovine ili na ovlaštenim prodajnim mjestima. Mislim da su se mogle kupiti i dnevne karte, te karte za Exit avanturu, što je uključivalo i Exit u Novom Sadu i Sea Dance u Budvi. S kartama ste mogli još uključiti i kampiranje u okviru festivalskog kampa, o kojem će biti više riječi kasnije.
Što se tiče smještaja, ja sam rezervisala apartman nekih mjesec dana ranije i bila sam prilično zadovoljna i cijenom i smještajem. Za pet noćenja cijena apartmana je bila 150 eura. Pretpostavljam da bi neko drugi našao i jeftinije, ali meni je bila bitna lokacija, a i ugodno sam bila iznenađena da je u tu cijenu bilo uključeno i dnevno čišćenje apartmana, i promjena higijenskih potrepština, te bacanje smeća, što recimo već u Hrvatskoj i nije baš slučaj kod apartmantskog smještaja. Uz to, vlasnici su imali na raspolaganju parking mjesto, te suncobrane i ležaljke koje ste mogli posuditi na dan, svaki dan. Apartman je bio uredan i čist, s klimom, frižiderom, kuhalom, strujnom pločom sa dva kola za kuhanje, posuđem, tavicom, šerpama, kuhinjskim krpama i gotovo svim potrepštinama koje bi mogle trebati za pripremu nekih bazičnih obroka. 
Moj je plan bio da ne jedem vani, jer svakako nisam ljubitelj restoranske hrane, uostalom ovisnik sam o kupovnim supama i odavde sam ponijela po jednu supu za svaki dan, te nešto malo voća i povrća i to mi je bila neka početna baza za obroke. Uglavnom, čak i uz svakodnevnu kupovinu, prije svega hljeba i mliječnih proizvoda za doručak i večeru, nisam trošila mnogo na hranu. Što se prevoza tiče, išla sam vlastitim autom, mada su bili obezbjeđeni busevi (i različite druge varijante transporta do Budve), o čemu ću malo detaljnije naknadno.
Prije polaska, na oficijelnoj stranici festivala je mogao da se skine pdf festival guide, pun korisnih informacija pa savjetujem da sebi isprintate prije polaska. Tu ćete naći sve ono osnovno poput nekih uvodnih informacija o festivalu, pravila festivala, cashless sistem za plaćanje hrane i pića na festivalu, gdje se festival održava, satnicom za dolaske i odlaske autobusom i avionom, te vozom, mape sa svim bitnim lokacijama, dnevne satnice za svirke, te satnice za zamjenu karte za narukvice i satnice za autobuse koji su dnevno vozili od Budve do Jaza i nazad. Sve u svemu, korisno pogotovo jer su se organizatori većinom stvarno pridržavali tih rasporeda.

Kamp u okviru festivala
Što se tiče kampera, postojale su dvije opcije. Jedna je bila kampirati u okviru Sea Dance kampa, a druga je bila auto kamp koji je bukvalno graničio sa lokacijom festivala. Ne znam kakve su bile cijene auto kampa, ali uglavnom, ogroman je prostor u oba slučaja. S tim da je možda auto kamp malo više izolovan i mirniji za spavanja, te praktičniji kada su u pitanju ulasci i izlasci, jer ne trebate za njega nikakvu narukvicu, niti propusnicu. Pokušala sam naći slike Sea Dance kampa u punom kapacitetu i nije mi baš uspjelo, ali samo ću reći da je to ogroman prostor. 


Pošto nisam ulazila, ne mogu reći mnogo toga o kampu, ali znam da imaju tuševi u okviru kampa, te da parking nije besplatan. Suprotno navodima organizatora, nije postojao besplatan parking. I o tome će biti više riječi.

Prevoz na festival
Jedna od ključnih stvari, koja je mene lično zanimala, je upravo bio prevoz, a baš radi gore spomenutog parkinga. Vagala sam dugo da li da kupim karte za shuttle buseve, koji su bili dostupni za prevoz isključivo gostiju na festivalu. Inače cijene za karte su bile za 4 dana korištenja 15 eura i za 7 dana korištenja 25 eura po osobi. Bus je imao svoju satnicu i dnevno su išli jednom u sat vremena, sve do 18h i onda svako 15 min do 2 ujutro i nakon toga svako 25 min. Autobuska stanica za shuttle buseve je bila neposredno kod ulaza u festival, te kod Tre Canne (pretpostavljam hotela koji je u Budvi). Odmah ću reći da se ove ulaznice ne isplate ako idete autom. Preskupe su. Druge opcije su bile gradski prevoz, te taksi i auto. To stvarno nisam ni računala koliko je isplativo, ali opet kao neka svakodnevna varijanta prevoza do festivala i od festivala, ne vjerujem da je povoljna računica. 
Ako se neko ipak odluči za kupovinu shuttle bus ulaznica, sami busevi su neke srednje veličine, ali izgledali su pristojno izvana. Ne znam da li su imali klimu, ali djeluju novo i ne znam da li su se baš sasvim držali vozne satnice. Može biti da jesu jer smo ih često viđali. Dobra je stvar, što putnike izbace odmah uz glavni ulaz, tako da jedino korisnici shuttle buseva i taksija nisu morali neprestano pješačiti, o čemu će biti naknadno više informacija u okviru parkinga.

Parking
U već spomenutom pdf guidu za festival se spominje besplatan parking u blizini festivala. Da, taj parking je zaista bio planiran i nakon pomnog izučavanja mape, skontali smo gdje je njegova lokacija trebala biti, ali to je pretvoreno u VIP parking. Uglavnom, nije postojao besplatan parking, ali postojalo je mnogo zanimljivih opcija šta da učinite s autom kada dođete navečer na festival. Jedna od njih je bio parking udaljen 2 kilometra od festivala, koji je koštao 3 eura za tu noć, te nije bio ni osiguran, ni ograđen... ništa. To je u suštini poljana, od koje dok dođete do festivala i vratite se nazad, poželite odsjeći sebi noge. Mislim 4 km uz cjelovečernje stajanje na samom festivalu je zaista loša opcija. Nikako ne preporučujem. 
Druga opcija, na koju nam je ukazao policajac iz Budve, jeste da parkirate bilo gdje ako nađete slobodno mjesto. Možda je neko, iznimno domišljat i uspio pronaći slobodno mjesto, mi nismo, nijednom. Jedno veče smo dali čak 5 eura na parking, koji je bio dio prostora jedne firme, dakle faktički divlji parking, ali barem je auto bilo u ograđenom i čuvanom prostoru. Tih 5 eura je faktički bilo za 4 sata, jer smo to veče ranije otišli.
Treća opcija je zapravo najbolja opcija. Barem iz mog iskustva. Dnevna karta za auto kamp. Koštala je 3 eura i ukoliko biste ostavili auto parkirano, nisu provjeravali, niti biste bili dužni plaćati zaista svaki dan 3 eura. Bitno je platiti prvi ulazak, a nakon toga ostali dani su faktički bili gratis, dok god niste izlazili nakon 16 poslijepodne, jer nakon toga je prestajala vrijediti dnevna ulaznica. Također, mislim da se do 17 moglo parkirati tamo, a poslije toga je taj dio bio skroz izolovan i zatvoren, te se autom više nije moglo dolaziti. Ipak taj je parking tik uz festival (što opet ne znači da ne morate i dalje pješačiti, jer je glavni ulaz bio skroz nepraktično udaljen od svakog mogućeg parkinga i zapravo sa suprotne strane). Tako je u suštini najbolja opcija bila doći prije 17 u auto kamp, platiti dnevnu ulaznicu i ostati koliko već planirate ostati taj dan/veče. Još jedan plus je što je Jaz plaža odmah pored auto kampa, pa u suštini od auta imate nekih 3 min hoda do plaže.

Hrana i piće
Vrijedilo je pravilo da sve što ne možete kupiti na festivalu, možete ponijeti i niko vam neće ništa reći, ali ono što možete tamo kupiti, ni u kom slučaju nećete moći zadržati pri ulasku. Tako da, droge yes! Voda, big no! Jedan malo ekstreman primjer, ali zaista je tako bilo. 
Postojali su brojni načini na koje su se organizatori borili s posjetiocima da ih sprječe u nakani da ne kupuju vodu i hranu na festivalu. Inače, cijene pića i hrane su bile zaista smiješno preskupe. Voda je recimo bila 2,5 eura i to najobičnija 0,3 flašica Aqua Vive, pri tom niti ohlađene. Piva točena je bila 3,9 eura i to najjadniji Becks. Mislim da se nije ni mogla kupiti druga piva. Što se ostalih cijena tiče, voda i pivo su manje više bili jeftini proizvodi. Hranu nisam kupovala, ali bilo je roštilj proizvoda, sendviča, štand sa voćem i sl. 
Prva noć je bila noć učenja za security i sve greške i propuste koje su tad imali, pa ste možda i uspjeli unijeti nešto hrane ili vode, definitivno su pokrpili i poslije je šansa bila minimalna. Security check je bio prvo na kapiji ulaza gdje bi vas kulturno pitali nosite li šta i da to što nosite bacite, pa možda i pregledali torbu ukoliko je imate, pa zatim je išlo skeniranje narukvica za provjeru ulaznice za sami festival, pa zatim istresanje torbi i lični pregled prepipavanjem za oduzimanje hrane.
Međutim, raja je i dalje bila domišljata, pa su u pauzama između svirki, izlazili van festivalskog područja da malo pojedu i malo pocugaju, da bi već naredni dan nakon toga bio onemogućen chech out s festivala nakon 19h. Što znači mogli ste ući, ali niste mogli izaći. Tj. ukoliko biste izašli, ne bi se više tu večer mogli vratiti.
Tužna stvar su redovi na štandovima za piće i hranu, koji su zaista bili veliki propust, jer kad vam već neko oduzme vaše piće ili hranu, onda barem ne biste trebali da se tučete i čekate satima da kupite flašu pišljivo mlake vode ili sendvič. Stvar bi se mnogo popravila organizacijom štandova, pogotovo onih za piće. U suštini najviše se čekalo na točeno pivo, kojeg često nije bilo u dovoljnim količinama na raspolaganju, ali ukoliko biste htjeli naručiti nešto drugo, i dalje biste čekali u istom redu i taj red se ne bi micao i čekali biste i čekali. Sve skupa jako neorganizovano i prilično neugodno. Moja je preporuka kupovati na štandovima na plaži uz Dance i Latino stage, gdje je ipak bila nešto manja gužva. Mada naravno morali biste pješačiti od Main stagea do tamo i nazad.
S druge strane, kontrole npr. na nedozvoljene supstance nije bilo. 
Cashless sistem je fazon gdje dobijete karticu, na koju uplatite dnevni iznos kešom ili karticom i onda sve što kupujete na festivalu, plaćate zapravo som festivalskom karticom, a ne kešom. Mislim da se svugdje moglo platiti putem te kartice i zapravo keš nisu ni primali. Ono što bi vam ostalo, mogli ste prenijeti na naredni dan i opet doplatiti. Bilo je sasvim dovoljno štandova i rijetko je bila gužva da biste uplatili novac na svoju Sea Dance karticu.

Wifi
Ima besplatan wifi na području festivala, mada signal treba uganjati jer nije svugdje jednako jak. Negdje se i može iskoristiti za neke bazične funkcije, messengera ili eventualno pokretanje FB, a negdje je slab i neupotrebljiv. Ima i opcija da kupite paket u Budvi koji uključuje i internet.

WC
Znate pjesmu od Who See Đe se kupaš? Himna festivala, barem za žensku populaciju je bila a đe pišaš. :D Izvan festivala, u okviru plaže Jaz je bilo kafića, ali nisu imali toalet. Jedini toalet koji je bio dostupan mimo festivala, a da ne uključuje da odete piškiti u moru, je bio privatni toalet, koji se plaćao 50 centi i pri tome niste mogli birati gdje piškiti nego vas ženska uputi u onaj prvi najgori čak i ako su ostali prazni. Ženski wc je bio ogavno prljav i stvarno je bila jedna loša opcija, ali naspram opcije na samom festivalu, idealna. Taj wc se mogao koristiti do 20-21, a nakon toga je zatvaran.
U okviru festivala su bili mobilni toaleti u nekoliko nizova, na više mjesta. Čitala sam recenzije stranaca na Sea Dance i svi su se žalili da toaleti nemaju papira, ali to je najmanja briga za te toalete. Da ne ulazim u detalje, jedino ako je zadnja opcija - koristite taj toalet, ako postoji ikakva druga mogućnost, manje se barem šanse da se zarazite, ugazite u različite izlučevine i sl, a i izbjeći ćete nezaboravljiv smrad. Ja sam uglavnom molila security da me pusti u njihov toalet, također mobilni, ali puno su bili uredniji i čak je bilo i toalet papira.

Pješačenje 
Spremite se na pješačenje. Prostor festivala i svega oko festivala, a što ćete svakodnevno prolaziti je prilično prostran. Glavni ulaz je sprijeda kada se prilazi sa ceste prema Budvi i to je jedini ulaz na sami festival. Parking (bilo auto kamp, bilo neki drugi), ulaz u kamp i ulaz na plažu Jaz su otprilike sa suprotnih strana od glavnog ulaza. Nekih pola do jednog kilometra hoda. Gotovo uvijek ćete biti primorani hodati barem dva puta na jednu od tih lokacija, a nerijetko i više od dva puta. Tene su bolja opcija nego japanke, papuče, a štikle ostavite kući jer je teren neravan, pun kamenja, pjeska, zemlje i sl.

Finalni dojmovi
Dobra stvar, koja mi se strašno svidjela je što se uvijek nešto dešava, faktički nikad vam neće biti dosadno. Imate Main stage s glavnim muzičkim događajima, Dance paradise sa predobrim svjetlima koji je ujedno na samoj plaži, Latino stage gdje je ekstra atmosfera uvijek, Reggae stage, Cinema stage, Silent disco gdje stavite slušalice i slušate svoju muziku ako vam se ništa od ponuđenog ne sviđa. Kretanje od bine do bine je relativno brzo. Sve u pet-deset minuta. Organizacija je ipak bila više uspješna nego neuspješna. Pridržavali su se navedenih satnica, te nije bilo nikakvih golemih propusta i nije bilo redova na ulazu, neke stvari su mogle biti bolje, ali vjerujem da je ovo ipak veliki događaj i da treba dosta štimanja, iskustva i napora da stvari idu tečno. Nema seljakluka koji će vas možda zateći u Budvi. Na Jazu je atmosfera izvrsna, uvijek ugodna muzika, nema gužve na plaži, more je čisto. Ako ne želite plaćati ležaljku i suncobran, ponesite svoje. Ako vam se samo odmara i čita knjiga i to se može jer je plaža ogromna i možete naći prostor udaljen i od bina i od vreve festivala.
Loša je stvar što smo se svi osjećali kao da smo došli samo da nas što više oderu. S kim god sam pričala isti je osjećaj. Čim biste prišli naveče festivalu, na svakom koraku neko je tražio da se nešto plati. Pri tome, zapravo, i nije toliko problem što nešto moraš platiti, koliko da je sama ljubaznost ponekad falila. Stav lokalaca je bio da su posjetitelji festivala kao krave koje treba izmusti do zadnjeg. Loša je stvar i što organizatori nikada nisu vidjeli za neophodno da o nekim ključnim stvarima informišu svoje volontere, pa tako ako njih deset pitate isto pitanje, dobit ćete deset različitih odgovora, iako niko ustvari ne zna tačno.

Savjeti
Šta god fulite, ne znate, niste sigurni, slobodno pitajte policajce. Od sviju koje smo sreli, nekako su bili najviše susretljivi. Stvarno su skroz opušteni i žele pomoći.
Ne bojte se saobraćaja. Nije bilo nikakvih kolapsa, nenormalnih blokada ili zastoja. Po tom pitanju su se trudili i stalno je saobraćaj bio regulisan. Slobodno idite autom, ako ste u prilici. 
Obratite pažnju na cijene, malo dalje od centra Budve, prema naseljima gdje žive lokalci cijene su daleko manje, nego u samom centru. 
Slovenska plaža je loša. Od kanalizacije koja se uljeva direktno na plaži u more i prljavštine općenito, pa do seljakluka i buke. Jaz je super. Ploče i Trsteno također. 
Ne nasjedajte na ponude gdje je pita skuplja od tepsije. Pogotovo kad je u pitanju parking. Čak i po Budvi se može naći svuda parking mjesto, a pauci im i nisu nešto ažurni.

I za kraj, slike, slike, slike

Comments

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

Sarajevo Šangaj

Proces donošenja velikih životnih odluka