Posts

Showing posts from May, 2015

No good movie is too long and no bad movie is short enough

Ok, nekad tamo prije koju sedmicu sam pisala post o filmskim preporukama i spomenula mnogo dobrih filmova, možda i nagnala nekoga da koji pogleda. Ipak, ostalo je toga i za drugi dio koji sam pripremila još davno, ali nikako da objavim. Lijena sam. Samo u maju sam svake sedmice uključivala mašinu za suđe jer mi je postalo mrsko baviti se ičim, a ponajmanje suđem. Fuckin' suđe i veš! Ma koliko prala, uvijek opet ima za prati!
Dakle, filmovi koje treba svako jednom pogledati idu sljedećim redoslijedom od boljeg ka još boljem:
The Imitation Game je meni možda i najbolji film s liste. Mada je jaka konkurencija, pogotovo među prva tri. Svaki se bavi drugom tematikom, pa je time još i teže dati jednom prednost, ali ovaj me je film u neku ruku ostavio bez daha. Benedict Cumberbatch je briljirao. Mada je on meni brilijantan u svemu što radi (Sherlock!). Ovakve uloge kompleksnih i neshvaćenih genijalaca mu valjda dolaze prirodno. Definitivno svakom preporučujem. Nećete ostati ravnodušni.
Jo…

Jedna iznenađujuće dobra

Image

Nešto malo o soku od ananasa

Danas se rado prisjeća onog jutra kada mu je Lana po prvi put naredila da smije samo piti sok od ananasa za taj cijeli dan, barem dok se ne vrati s posla i vidi sa njom ponovo. Smio je pojesti još samo jednu čokoladu, u slučaju da bude jako gladan. Gledao je čudno u nju i kontao šta li smjera, a ona se samo bezobrazno smiješila i ponavljala - vidjet ćeš poslijepodne da je vrijedilo

Kada se konačno poslijepodne vratio kući, nakon dva litra soka od ananasa i pet odlazaka u wc, samo je sanjao o hrani koju će konačno pojesti. Kući ga je dočekala Lana s knjigom u ruci, a u kuhinji sve spremno da im pripremi njegov famozni rižoto s puretinom i povrćem. Zasukao je rukave i u rekordnom roku sve je bilo servirano. Tek poslije jela sjetio se da ga čeka njeno iznenađenje.
I vrijedilo je zaista svaki litar onog soka od ananasa. Vrijedilo oba puta.

01

U zadnje vrijeme sam onako usputno kontemplirala pitanje ljubavi i zaljubljenosti. Onako u sebi i za sebe, ne dijeleći te kontemplacije, zapravo, ni s kim. Prihvatam da su ti pojmovi isuviše subjektivni da bi se mogli ikada definisati nekom univerzalnom definicijom. 
Svako emocije doživljava drugačije. Neki ih ne doživljavaju nikako i nikad, ali uspješno mimikuju ljudske odnose. Barem one neke bazične, nužne u svakodnevnici. Neki doživljavaju i osjećaju i previše. Sve je intenzivno, sve je strastveno i takvima je svaka moguća emocija jako bolna. Čak i ona pozitivna. Većina se nalazi negdje između na toj skali.
Ljubav je, zaključila sam na kraju, pitanje vrlina. Naći nekoga ko dijeli sve vrline koje ti cijeniš visoko i ne praviš ustupke i, što je još bitnije, radi te ljubavi zapravo i ne moraš nikada praviti ustupke po pitanju vrlina. U jednom momentu to više nije samo ljubav, to je i poštovanje, i briga, i prijateljstvo, i očinstvo, i majčinstvo, i život, i smrt, i iskrenost, i vjernost…