Butterfly

Relationships are weird. Once we’re in one (with family, a spouse, whatever), we promptly begin to take the other person for granted and move on to impressing strangers instead – say, our boss. Then, once we’ve impressed our boss, we start taking him for granted too, and so on, in an endless cycle of apathy. It’s like we always prefer to impress and charm the new, than to work on what we already have.

Ljude koji su skloniji ovakvom ponašanju zovem leptirima. Njihovi društveni maniri su identični životu jednog leptira, koji neprestano dane provodi u letu od cvijeta do cvijeta. 
Tačno negdje u periodu srednje škole sam imala prvi doticaj s leptirima. Uglavnom su leptiri bile cure, mada ne znam da li je to značilo da su cure tome sklonije, ili je u pitanju samo logičan rezultat jedne gotovo sasvim ženske gimnazije (nas je bilo 30 djevojaka i praktično smo činile zaseban razred, naspram onih jadnih 6 momaka).

Leptiri tj. leptirice, se mogu prepoznati vrlo jednostavno. Kada dolete do tebe, iza njih redovno stoji već jedan pokoren cvijet, ili nekad i čitav buket onih koji su prošli kroz tu uštimanu igru.
Nekima je leptir period samo kratka faza u životu, izazvana nečim negativnim, bilo lošim raskidom, izdajom bliske osobe... razočarenjem.
Neki svoje leptire prerastu i sazriju u ljude sposobne za istinske i bliske veze s drugima.
A neki su jednostavno takvi, jer neće ili ne znaju za bolje.

Par puta sam se dobro opekla na leptire i sad sam uvijek na oprezu kada skužim jednog da leta oko mene. Pogotovo jer to znaju biti vrlo interesantna bića koja se na početku iskreno trude da te osvoje i to im je tada vrlo jak motiv pa često čine razna fascinantna mala čuda, na koja niko nije imun. Ali zato, u vrlo kratkom vremenskom roku, ti isti šareni slatki leptiri, postanu suhe i prazne ljušture onih ljudi za koje su se prodavali srčano da jesu. Vrlo brzo nakon toga u životu svakog leptira se pojavi neki naredni cvijet, na kojeg troše svu svoju energiju i kojem se prodaju da su nešto više, nešto specijalno i tako u krug.

Najgore je što koliko god bilo teško odoliti samim leptirima, toliko je teško ponekad odoliti vlastitom leptiru u sebi. Jednostavno čovjek povremeno upadne u tu zamku da zavodi neprestano i traži neke nove ljude, fascinantne, zanimljive, proste i nezahtjevne, koji se lako mogu upecati s par finih riječi i činidbi. Ona tužna strana svega je što se nakon 5-10 godina, svih tih društvenih konkvesta i ne sjećaš, ni po imenu, ni po toj nekoj prijašnjoj fascinaciji. A pri tome propustiš sigurno, bar jednu šansu, jednu bitnu osobu, naspram koje svi ostali ni blizu nisu vrijedni ni vremena, ni energije.


Comments

  1. uvijek mi tvoji postovi dolete ko neki znak.... pomislit ću da mi se skrivaš u ormaru :P

    ReplyDelete
    Replies
    1. If you were waiting for a sign - this is it! (Kako mrzim taj citat što sad kruži po fejsbucima).

      Nisam u ormaru, ne volim skučene prostore. :D

      Delete
  2. Ko se jednom o mlijeko opece, taj u jogurt puste.

    ReplyDelete
  3. Auh, ubola si u sridu. Prije par mjeseci moj leptir odleti od mene na drugi cvijet, ostavivši me totalno neraspoloženu i nevoljnu. Čitam post i čini mi se da čitam tu osobu.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da hoće bogdo postati alergični na polen. (zločasti smajli >:D)

      Delete
  4. imala sam susrete s leptirima, i točno takvi su kakvima si ih opisala.
    srećom, odrasla sam i i okružila se kvalitetnim ljudima. brijem da leptirima nisam više ni zanimljiva.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pa ja se nekad pitam šta ima u meni naopako i vražije da vazda na ovu vrstu naletim...

      Delete
  5. Uvijek skužimo leptire oko sebe, a nikada ne skužimo da smo i mi nekad ti leptiri za druge ljude...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ponekad je najteže je suzbiti leptira u sebi.

      Delete
  6. Meni su leptirići ok, kao i leptir faze.Treba ih povremeno proći u životu jer ga na jedan način osvježe. :) Gori od leptira su mi slijepci koji se uporno trude da fasciniraju samo jednu osobu i onda očekuje od te osobe da im bude nešto zahvalna i odana jer eto oni su toliko lepršali krilima oko nje. :) No thanks. :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Povremene faze su sasvim ok i jesu osvježenje, ali u svemu se može pretjerati, ne valja brate ni imati nekog priljepka što ti ne da da dišeš. :D Ali sve ima mjeru.
      Ima situacija kada, ja barem, čak i preferiram leptirstvo. Naprimjer na poslu je to odlična karakterna crta... i tu baš volim leptir ljude jer su redovno veseli i živahni i s njima je stvarno lakše raditi. :)

      Delete
  7. Super pjesma.
    Ja sebe nekad uhvatim kako sam leptir, ne često i ne konstantno prema istim ljudima, ali opet, uvijek se zastidim.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ma ne bih je ucicala ovako opise da nisam i sama bila leptir, ali opet bilo bi me baš što kažeš stid i činilo bi mi se ponižavajućim da se tako ponašam prema onim posebnim/specijalnim ljudima. U tom kontekstu mi je to stvarno odraz isključivo nezrelosti. Znam po sebi da je tako.

      Delete

Post a Comment

Popular Posts