I'm not saying he's a slut, but I tried to put his name as my password and it said 'Error: too easy.'

Uvijek mi je bilo smiješno kada u filmovima ili serijama dođe momenat gdje razni amateri, ili još gore, specijalci imaju zadatak da probiju neku šifru. Nisam neki haker, ali vjerujem da s jednom prosječnom šifrom od pet slova bude (citiram) pravo puno zanimljivih kombinacija* sa specijalnim znakovima, velikim i malim slovima, brojevima i sl. Ali bez obzira na to, ti filmski hakeri uvijek uspiju, i to često u nekom nezamislivom roku 10-60 sekundi.

I šifre su u takvim filmovima redovno neke gluposti. Nešto toliko naivno i očigledno kao naprimjer, ime psa, ili jednostavno pas, ako se pored računara nađe slika nekog slatkog malog psa. Ili je to ime majke/oca/cure/dečka, ako je sef u pitanju redovno nečiji rođendan itd.
Stvarno nisam vjerovala da je tako u stvarnom životu, dok nisam počela raditi na poslovima koji uključuju korištenje službenog računara ili različitih aplikacija, gdje su uglavnom one šifre, koje nismo smjeli mjenjati, bile toliko glupe, da sam samoj sebi djelovala djetinjasto jer sam mislila da je u stvarnom životu išta drugačije. Onda sam se pitala kako izgledaju vladine šifre, pa sam u nekoliko navrata imala mogućnost i to da saznam i stvar nije ništa bolja. Ako nije i gora. Ali dobro, ipak je tu ključna lokacija. Ako se dotični hakerčić ne nalaze na mjestu gdje ima pristup službenom računaru i/ili službenoj aplikaciji, nema koristi od tako glupih šifri. A onda se pitam kako upadaju u Pentagon, u CIA-u, FBI i kakve li su njihove šifre? Jesu li neke specijalne, ko ih smišlja, ili su možda obične ali se mjenjaju svako 30 sekundi... I baš bih voljela da nekako mogu saznati kako to funkcioniše. Možda bih nešto i naučila.


Moji pasvordi nikada nisu bili jednostavni. Možda prva dva ili tri, tamo u tinejdžerskim danima kad sam otvorila prvi hotmail, ali jako brzo sam prešla na nivo gdje ni jedan nema ispod 10 simbola, a većinom imaju daleko više. Čak mrzim stranice gdje imaju limit na broj znakova, jer mi se onda najčešće javi upozorenje da je to predugačko za njihov ukus. Redovno imam i neku kombinaciju s nečim specijalnim. A nije da krijem nešto od svjetskog značaja, bilo kakav špijunski materijal, pa ipak, imam taj jedan princip sa svakim pasvordom i tako mi ih bude lakše upamtiti. Ustvari, najveći problem ovih super pasvorda i jeste, što ih je teško upamtiti i što mi se bezbroj puta znalo desiti da zaboravim i svoj specijalni magični username, a i pasvord. Izgubila sam čak i par blogova tako, mailova da ne govorim, pa nadimaka po forumima... ali uz ovaj novi princip sam se prilično usavršila i nemam više te probleme.
Jučer sam se čak uspjela sjetiti i koji su mi podaci za pristup na getty images, gdje sam račun otvorila prije nekih 5-6 godina. 




*a koga zanima više o tome, ima interesantnih informacija i ovdje.

Comments

  1. moji passwordi smisleni su samo meni :)
    ali smisleni su i nimalo jednostavni. problem je što ih imam nekoliko i neke znam, pa, zaboraviti

    ReplyDelete
  2. Definitivno se čudim ljudima koji za password stavljaju ime ili datum rođenja...moji nisu toliko dugački, ali komplicirani i jasni samo meni, neke lude asocijacije u tom trenutku...jedina mana je što ih imam nekoliko, pa treba malo vremena dok ne "potrefim" pravi za baš taj account...

    ReplyDelete
  3. Znala sam se zapetljati u sopstvenim password-ima, ali uvedoh sistem. :D

    ReplyDelete
  4. ovo sa zaboravljanjem sifri mi je poznato,sad sve sifre zapisem ko kad mi je pamet ko kod penzionera,al opet nije mi sifra tako komplikovana sam sto je eto na japanskom,hakeri bujurm try your luck :P

    ReplyDelete
  5. Do sad sam imala pristup dosta tuđih mailova, kako u firmama tako i privatnih kad ideš ljudima nešto popraviti i onak gledaš wft. Datumi rođenja su mi najdraži a adresa je odmah iza tog. Ovo u filmovima kad je pored slika psa i piše ispod Skippy i onda je Skippy šifra mi je super :D Ili kad za šifru nudi točan broj slova, ono _ _ _ _ _ _ hmm jel možda Skippy? omg je :D

    ReplyDelete
  6. Ja imam jednu dobru, na većini accounta mi je ta, a na onim važnijima je malo izmijenjena. Znam da ni to nije dobro, al jebiga, ne mogu pamtit 20 šifri... Sad si me dobro sjetila da ih odem mijenjati, it's been a while... A inače me dosta zanima princip po kojem se slažu, moguće kombinacije i tako to, mislim da je to do OCD-a :D

    ReplyDelete
  7. moje su uvijek jednostavne, ne posebno glupe, ali ne ni dovoljno komplicirane. ja si nekako mislim, ako netko ukrade moj identitet, ostavit ću mu ga, jer mora da je očajan.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular Posts