Posts

Showing posts from January, 2013

I odlazak u kino je doživljaj

Image
AMC Pacific Place Cinema in Hong Kong




The AMC Pacific Place Cinema opened on December 9th 2006 in Hong Kong. Refurbished by James Law Cybertecture International, Pacific Place Cinema is on the ground floor of the Pacific Place mall in the Queensway district on Hong Kong Island. The space use to be a two auditorium UA Pacific Place Cinema. Definitely one of the coolest cinemas in the world.





Home Theatre

Pentagram Architects partner James Biber has designed this home theatre in Montauk New York, taking inspiration from Radio City Music Hall and 2001: A Space Odyssey. The theatre has a series of round arches, which house 600 five-watt dimmer-controlled light bulbs that provide a soft ambient light for when you need to find that elusive remote control. And as in the Music Hall, the lights are positioned to glow away from the viewers — because we all hate to have lights in our eyes when watching the big screen.
Biber has designed the theatre to function like a TV room, in that it is comfor…

I'm not saying he's a slut, but I tried to put his name as my password and it said 'Error: too easy.'

Image
Uvijek mi je bilo smiješno kada u filmovima ili serijama dođe momenat gdje razni amateri, ili još gore, specijalci imaju zadatak da probiju neku šifru. Nisam neki haker, ali vjerujem da s jednom prosječnom šifrom od pet slova bude (citiram) pravo puno zanimljivih kombinacija* sa specijalnim znakovima, velikim i malim slovima, brojevima i sl. Ali bez obzira na to, ti filmski hakeri uvijek uspiju, i to često u nekom nezamislivom roku 10-60 sekundi.
I šifre su u takvim filmovima redovno neke gluposti. Nešto toliko naivno i očigledno kao naprimjer, ime psa, ili jednostavno pas, ako se pored računara nađe slika nekog slatkog malog psa. Ili je to ime majke/oca/cure/dečka, ako je sef u pitanju redovno nečiji rođendan itd. Stvarno nisam vjerovala da je tako u stvarnom životu, dok nisam počela raditi na poslovima koji uključuju korištenje službenog računara ili različitih aplikacija, gdje su uglavnom one šifre, koje nismo smjeli mjenjati, bile toliko glupe, da sam samoj sebi djelovala djetinj…

O knjigama koje stižu na email

Otvorih maloprije jedan email koji inače rijetko otvaram. Imam na njemu možda ukupno nekih dvadesetak poruka i već mjesecima ništa nije stizalo, otprilike od kako su na facebook pageu omogućili slanje poruke i to je svima postao glavni modus komunikacije sa mnom. Ali eto, sjetih se tog emaila večeras, pa otvorih ipak da provjerim. Kad tamo, nova poruka, od nekog muškarca anonimusa, koji mi je poslao knjigu. Svoju, rukom kucanu valjda, neobjavljenu, knjigu. Mail mi je stigao početkom decembra i sad, zastala sam na pitanju da li da mu išta odgovorim i šta. Je li prošao rok za akademsko kašnjenje u ovakvim situacijama? Imali roka? Ne znam kakva je knjiga, pročitala sam tek par stranica i ne mogu još ništa reći. Mada mi je u planu da je pročitam, ako već ništa drugo.

9 strana(ca) pijanstva

1. The Talker
You have so much to talk about, it’s crazy. There are just so many people you want to become best friends with by harassing them with your voice. That random person next to you at the bar — why not tell them all about that crush you have that you’re secretly hoping to sleep with later tonight while you wait for your drinks? Oh, and you know all those humiliating, supposed-to-be-private things you wouldn’t ever dream of letting another human being know? TIME TO TALK ABOUT THEM AT TOP VOLUME. Is there any reason you shouldn’t be talking about these things? No! You’ve got some serious self-loathing and remorse to agonize over in the morning while you replay every conversation in your mind over your bowl of cereal. Why would you deny yourself that privilege?
2. Tears McGee
There is just so much emotion in the world right now and it’s all being crammed, like some metaphysical funnel, through your tear ducts. Your friend is so pretty it makes you want to cry. This music is so g…

You can't spend what you ain't got, you can't lose some little girl you ain't never had

Image
Nikad nisam imala želju, a ni potrebu da posjedujem nekoga. Pa ni životinju. Radije bih da imam životinjskog saputnika na četiri noge, nego da sam vlasnik nekog drugog živog bića. Previše robski za moj ukus i previše patronski. Sjećam se kad sam popunjavala za jednog ljubimca neke papire, da može sa mnom preko granice, pa sam između ostalog morala navesti ime i prezime vlasnika. Prekrižila sam olovkom riječ vlasnik i napisala staratelj. Jer u suštini ja sam samo to - staratelj za tu životinju.  S pravnog aspekta mi je jasno zašto to sve, jasne su mi odgovornosti, obaveze... ali bez obzira i staratelji su također odgovorni itekako. Roditelji su staratelji djeci. I odgovorni su za svoju djecu (ili barem trebaju da budu), dok god se može dokazati da djeca nisu bila ni zrela ni mentalno sposobna da shvate odgovornost i posljedice svojih postupanja.
Što je onda jedan pas, ili mačak, ili zec vlasništvo jednog čovjeka, koji mu ne može ipak biti samo staratelj, odgovoran potpuno i sasvim za …

Oh bejbe I'm your villain

Image
Ako je suditi godinu po dočeku, 2013. se baš radujem i očekujem svašta perver... pozitivno ili barem mnogo toga što u ovom momentu ne mogu ni naslutiti. Stvarno ne mogu.

I ne želim.
Super mi je ta neizvjesnost. 

Osim ako ne bude grozna i popišana kao i 2012. pa me natjera da se odlučim da robujem kapitalizmu tokom cijelog dana i proalkoholišem tokom noći.