Mindfuck*

Još uvijek, nikad u životu se nisam umorila od posla. Ono što me iscrpi i izmori su ljudi i žalim za dobrim starim vremenima, kad su team leader, team work i slični termini bile samo nepoznate riječi iz engleskog rječnika. 

Postoje određeni (negativni) obrasci u ponašanju koji su rezultat sklonosti određenog spola. Ne tvrdim da te sklonosti vrijede za svaku ženu i svakog muškarca, ali odgovorno tvrdim da su žene općenito više sklone:
- prenemaganju
- zabušavanju
- neradu
- priči
- otračavanju svih ostalih kolega i kolegica, njihovih faca, odjeće, porijekla, frizure, akcenta i svega ostalog
- stavu "a što ja to moram"
- stavu "uradi ti to za mene jer sam ja žensko" (imaju tačno momenti kada to dođe do izražaja, tipa nošenje bilo čega, otvaranje bilo čega, često bilo kakva kompjuterski povezana radnja itd. pa i kada se radi o stvarima koje bi mogao uraditi i mentalno zaostali neuhranjeni petogodišnjak)
- svađi
- mikroskopskom mjehuru (pravilo je da u svakom momentu barem jedna žena obavezno ima potrebu da ide u wc)
- zauzimanju prostora koji realno ne bi trebala da zauzima, što tijelom, što stvarima
- nutkanju hranom, slatkišima, pićem, ostacima ručka do iznemoglosti
- ispitivanju glupih pitanja
- ispitivanju glupih pitanja ponovo i ponovo i ponovo i ponovo i ponovo dok ti ne dopizdi i ne kažeš ne znam pitaj nekog drugog ili je ne počneš ignorisati.

Muškarci su više skloni:
- šefovanju i gdje treba i gdje ne treba
- kladionici i gubljenju vremena i mog i svog i tuđeg stalnim refreširanjem Premierove web stranice svakih pet sekundi
- stavu "ja trebam raditi manje jer sam ja muškarac," pogotovo ako je okružen sa više žena
- stavu "ja ne pravim kafu" ako igdje se negdje u blizini nazire ikakav obris koji liči na žensku osobu, čak i ako ta ženska osoba sama ne pije kafu i istu nikada nije pravila
- stavu "ja sam upravu" iako nije upravu i ma koliko puta mu objasnila kao malom djetetu na razini razdvajanja riječi na slogove da nije upravu i dalje ne može da to prihvati
- podjebavanju 
- nesposobnosti da prihvati kontru podjebavanju
- pretjeranom flertu koji kada dojadi osobi kojoj je upućen, postaje teret svima koji su u blizini
- "provjeravanju svačijeg rada" a zapravo kupovini vremena da ništa ne radi, dok mi ostali ekšli obavljamo svoje poslove.



Pa i pored svega, radije bih radila sa najsirovijom varijantom, najšefovskijeg i najnapuhanijeg muškarca,  koji pri tome neprestano provjerava kladionicu, nego nekom prosječnom svakodnevnom ženom.

Zašto?

...

- Gledaj ovih faca. Sve same seljačine. Što su žene ovdje ovako muškobanjaste... Ona plavuša mi tako čudno izgleda. Pogledaj je molim te.
(Okrenem se i pogledam i shvatim da mi zapravo ta plavuša nenormalno liči upravo na nju. Pri tome moja sagovornica je klasični stereotip izblajhane i iskvarcane plavuše, koja meni uopšte nije lijepa i nije nikako kvalificirana da ulazi u diskusiju na šta tuđe face liče.) 
Šutim i dalje.
- Jesi čula kako priča ta cura pored tebe? Jesi čula kako zabacuje na neki seljački naglasak? Ko zna odakle je ona došla ovdje.
- Ti si svjesna da iako šapćeš ljudi čuju šta govoriš?
- Šta me briga neka čuju... Eto reci da nisam upravu!
- Imaš li ti ikad nešto lijepo reći o nekome?
- Pa nemam, pa šta sad.
- Pa ja ako nemam ništa lijepo da kažem, onda radije ušutim.
- Pa šta je problem u tome što sam ja rekla?! Pa vidi bona ove cure. Sve same lezbejke.





...

Zato.


* A process of raping your intelligence; never accompanied by a pre-lubricant; doesn't leave you with an endorphine high and craving a peanutbutter and jelly sandwich or a cigarette. Rarely are dinner and drinks bought for you before or after the act; most often tried on an unsuspecting victim, penetration has less friction; the perpetrator will rarely call you the next day;

Comments

  1. Jes to radila za izbore hahahaha? :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ma jok, to više ne bih radila ni za koju cifru.
      Ali jeste slično okruženje u pitanju, samo što posao u toj sredini traje već mjesec dana, a još mi predstoje dva mjeseca. :D Ako nikog ne ubijem, smatrat ću to ličnim uspjehom.

      Delete
  2. O Zuzi mucenice!! :) Radim s' 5 muskaraca od kojih je samo jedan (na moju srecu) sljapav. Ostali su ok..i nema supljih razgovora. Ionako komuniciramo samo kad moramo :) Oni svoj deo, ja svoj deo. Ko ne zavrsi, ostaje prekovremeno i tacka :)

    ReplyDelete
  3. http://agoratelegraph.com/wp-content/uploads/2012/04/credit-violent-psychopath.jpg

    ReplyDelete
  4. Maaj gaad! Ja se ne smijem zaliti. Uvijek sam imala extra kolege, ali zato su sefovi bili...jadi moji.

    ReplyDelete
  5. Ja potpisujem, uvijek bolje raditi/druziti se s vise muskih neg s vise zenskih osoba. Od kad su u moju bivsu firmu stigle dvije tajnice pocelo je sranje a do tad sa 5 sefova nismo imali nikakvih problema.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

O udomljavanju, nastavak

Sarajevo Šangaj