Djeca

Malo je toga na ovom svijetu čega se bojim, ali iskreno, donekle se bojim djece. Opet, malo je toga što smatram da ne mogu i ne znam i neću nikada naučiti, ali ne znam s djecom. Apsolutno nikako. Kada se dijete pojavi u prostoriji, moja je reakcija kao da je neko uveo npr. tigra, ili pumu, ili negu drugu divlju mačku i samo razmišljam o tome, kako da ja odem. 

Kraj djece (do nekih 15-16 godina) se osjećam neugodno, preveliko i traljavo. Ne znam njihov jezik, ne znam nikada šta iduće namjeravaju. Pretjerano su nepredvidiva za moj ukus. Ako su manja sigurna sam da ću ih nagaziti i stalno zvjeram očima kuda se kreću, gdje se nalaze i šta rade. Nemoguće je da se opustim i nemoguće je da se ponašam prirodno. Da moram raditi svaki dan s malom djecom, mislim da bih radije izašla na ulicu i prosila svaki dan za hljeb. Ili umrla od gladi.

Za razliku od ostalih djevojaka, koje se tope pri susretu, meni bebe uvijek liče na aliene. I otprilike ih ignorišem, osim ako naravno priča ne krene o bebi, onda imam spremljen govor koji uvijek izbiflam i spucam jedan osmijeh koji traje sve dok tema bebe ne završi. 

Bebu nisam uzela u ruke mislim već preko deset godina. Nije da nisam imala prilika, ali i kada mi ponude bebu, zahvalim se i nekako okolokole odbijem. Nešto kao kada vam ponude neku skupu, jako reklamiranu i poželjnu čokoladu koju vi ne jedete, pa pristojno, s puno zahvalnosti, odbijete. E tako ja reagujem na bebe. Posljednji put sam se družila s nekom bebom, (doduše malo starijom bebom od 2-3 godine) svojevoljno, u tinejdžerskim godinama kada me jedna kovrđava mirna i pristojna mala brineta osvojila pa sam donekle i željela da je malo provodam za rukicu i da progovorimo koju i čini mi se jednom sam je uzela u naručje. To je to. Nikad više nakon toga.



S tinejdžerima je druga priča. Svi tinejdžeri koji su me upoznali su me voljeli. Svima sam bila draga i mislim da mi s njima dobro ide. Ali ne može se baš reći da su tinejdžeri djeca, pa ne znam koliko se to pika.

Comments

  1. tinejdžeri jesu djeca, pitaj mene ja sam stručnjak.
    i hear you, sister za sve ovo rečeno o djeci.
    s tim da ja actually znam s njima, ali nikako ne želim. kao što je rekao sam neill u jurskom parku, djeca su dosadna i smrde :P

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti Bitchy sto si sve rekla pa ja ne moram da se mucim :))
      Imam ja par ljubimica al to se moze na prste jedne ruke..sve ostalo odbij!!

      Delete
    2. Ja potpisujem i tebe i obje ove dame. U familiji sam poznata po svojoj ravnodušnosti prema djeci i niko mi više ne nudi da čuvam niti držim djecu. Mene inače vole ona najgora i najnemirnija djeca, možda zato što ako se slučajno nađu pod mojim nadzorom ja ih pustim da rade što hoće jer dok se god ne vidi krv, kost ili se ne izgubi svijest dobro je :)

      Delete
    3. Ha! Kako je lijepo znati da negdje u blogerskom svijetu ima još ljudi koji dijele moje stavove o djeci i bebama.
      Inače sam prestala govoriti u javnosti o tome, jer ne mogu više onih osuđivačkih pogleda iza kojih stoji misao "s ovom ženskom nešto opasno nije uredu." Jer zaboga, koji monstrum ne voli bebe. :rolleyes:

      Delete
  2. Ista stvar. Jedan bebac i to je to. S njim i oko njega znam. Ostali...nope.

    ReplyDelete
  3. djeca. ne, znam nikad nisam slinila na djecu i bebe. ispalo je da sad imam oko sebe tri super bebe, tri mala karaktera. koji su mali ljudi i tako ih tretiram, i nekako, sa svakim imam baš dobar odnos. ja još uvijek ne mislim da su djeca(bilo koje dijete)super, jer nisu, ali unazad par godina valjda sam prihvatila činjenicu da i djeca mogu biti fora. veći problem (po meni) su roditelji kojima su djeca projekt/nevjerovanje da su tako nešto proizveli, pa obavještavaju svijet svaki put kad im beba kihne.
    uopće me ne čzdi što ih netko ne voli, mene čudi što je to nekome problem. zašto bi beba bila univerzalno mila svima?

    ReplyDelete
    Replies
    1. Upravo. Neko bebe voli i sve što ima veze s bebama im je super, a neko ih opet ne voli i što bi se ova druga skupina stalno trebala osjećati loše radi toga...

      Delete
  4. Eto sad ispade niko ne voli djecu :)
    Ja ih mnogo volim. Volim da im se rugam, da ih nasmijavam, da pričam sa njima i slušam komentare na dubokoumna pitanja, da pamtim provale i da ih gnjavim po obraščićima :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. I mene je iznenadilo da su se u ovolikom broju blogeri izjasnili da ne vole djecu. :D
      Za tebe sam znala da ti nisi u ovom klubu. Kad reče odgovori na dubokoumna pitanja... jedno vrijeme sam stalno slušala prepričavanja i oduševljene komentare o bht-ovoj emisiji s djecom i njihovim odgovorima na dubokoumna pitanja. Tad sam na neodređeno pauzirala s tim ljudima kafenisanje. :D

      Delete
    2. A dobro...jedno je uživati u dječijem društvu, a drugo daviti svakoga pričom o svojoj/rođakovoj/tuđoj/random djeci.

      Delete

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

O udomljavanju, nastavak

Sarajevo Šangaj