Na putu ka Zenici

Jedna duga priča stoji iza mojih odlazaka u Zenicu. A nije još sazrijela za priču.
Zato valja samo spakovati kofere i otići. Onako naprasno, bez mnogo obrazloženja i opraštanja. Baš kao i uvijek. Jer tako se ide u Zenicu. To čarobno mjesto slobode i mira i slobode i isključenog mobitela.


Comments

  1. jesi li to isla na svecano otvaranje semafora?

    ReplyDelete
  2. Zenica..kako točno pruža osjećaj mira i slobode?
    bonvojaž:)

    ReplyDelete
  3. Ah, i ja isto ponekad osjetim neku slično neodoljivu potrebu da 'spakujem kofere' i konačno malo odrobijam nekog, čarobno, bez mnogo obrazloženja i opraštanja... Ah! :D

    Sviđa mi se tvoja muzika! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Zenica... nepresušni izvor motivacije za bijeg i "pakovanje." :D
      Još jedan razlog zašto volim Zenicu.

      Delete
  4. Mir i sloboda...
    i možda kafa? :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. Kasno vidjela, bit će jednom i kafa. ;-)

      Delete
  5. Sretan, sretan put, i ja bih u takvo utočište nekad :).

    ReplyDelete
  6. Sretan put u tvoju oazu mira i slobode :)

    ReplyDelete
  7. Nikad bila sad zaintrigirana.
    Bon voyage

    ReplyDelete
  8. jel to ides kod Mirada da vodite ljubav?

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

Sarajevo Šangaj

Proces donošenja velikih životnih odluka