Sarajevo i ja

Citala sam godinama mnoge blogove posvecene Sarajevu. Jedan je cak kasnije zavrsio i kao knjiga.

Nova blogerka medju nama, Sara, me podsjetila da ovdje nisam pisala o Sarajevu. Bas nijedan post nisam posvetila iskljucivo tom gradu.

Sarajevo i ja smo uvijek imali jedan cudan odnos ljubavi i mrznje. S jedne strane voljela sam i volim Sarajevo vise nego sto sam ikad voljela nekog Sarajliju. S druge strane mrzim Sarajevo kao sto djevojka nekad mrzi muskarca koji ju je prerano zatocio u vezu ili brak iako ona nije i s njim ne moze prozivjeti sve sto bi htjela.
U tom odnosu ljubavi i mrznje Sarajevo je uvijek bilo prebivaliste, ali ne i dom.
U medjuvremenu srce sam ostavljala u nekim drugim gradovima i na drugim ulicama. Tada mi sarajevski duh i mirisi carsijskih cevapa, kuhanog kestenja... nacin na koji se ovaj grad budi i ritam kojim dise nisu nedostajali. Bas nimalo.

Mozda upravo iz zelje da Sarajevo dozivim culima turiste i onih koji su ga zavoljeli, trazeci za sebe mjesto pod njegovim dijelom neba, jos od prve godine fakulteta okruzila sam se strancima, nesarajlijama. To je pomoglo, mada samo donekle.
Pitanje je zapravo da li cu ikad za zivota uspjeti u Sarajevu pronaci taj osjecaj da sam doma. Ma koliko i ma kuda trazila.

To me ne sprjecava da ipak na svoj nacin jako volim ovaj grad samo ne onako i onoliko koliko bih zeljela.

Comments

  1. Sarajevo može biti drago samo mazohistima.

    Nego kupil ti onaj kompijuter? Šta si odlućila?

    ReplyDelete
    Replies
    1. Cekam platu, pa kad je docekam nosim crknutu centralnu da vidim imali joj spasa i onda tek se bacam na obilazak i kupovinu laptopa. :-D Ako se do tada ne predomislim jer ja jako tesko odvajam od sebe vece sume novca...

      Delete
  2. Dolazila sam u Sarajevo, ostajala neko vrijeme, istraživala ga, slušala ga (i o njemu) i doživljavala. Davala mu prilike i prilike, ali me nikad nije uspio očarati kao neki drugi gradovi(npr. Banja Luka i Zagreb su me očarali na prvi susret).
    Svi pričaju da je to grad sa dušom i da je zato poseban. Vjerovatno jest, ali ja mu dušu nisam uspjela naći. Moguće da sam se i previše trudila oko njega...

    Nadam se da ćeš uspjeti pronaći osjećaj doma, makar u nekom drugom gradu.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ja ustvari nijedan grad iz bivse Juge nisam osjetila na taj nacin.
      Prolazila sam kroz neke evropske gradove i tamo sam dozivljavala te momente da bih tu mogla zivjeti sretno do kraja zivota, ali grad upoznas tek nakon nekoliko godina zivljenja u njemu, a toliko se jos nigdje nisam zadrzala.

      Delete
  3. Drag mi je uprkos svemu. Stalno me iznenadjuje. I pozitivno i negativno.
    Mislim da sam uspjela "prokljuviti" bit ovog grada. Mislim...

    ReplyDelete
  4. Kako si ovo lijepo napisala, baš mi se sviđa tvoj stil pisanja :)

    ReplyDelete
  5. dobro si to rekla...ja sam jednim dijelom i pokrenula blog o sarajevu i meni, da vidim da li cu ga ikad poceti gledati sovjim domom, ili ce uvijek biti dio turistickog u meni...
    ostaje da vidimo :D

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular Posts