Posts

Showing posts from August, 2012

Misli jedne zlatne ribice

Image
Koliko bi voljela da je apatija stvar izbora. Da je avionska karta pa da je zamjeni za neku poželjniju destinaciju. Razmišljala je tako jedna zlatna ribica, posmatrajući svijet iz skučene staklene kugle.  I razmišljala je o sebi kao o frakciji skupa probranih atoma. Posmatrala samu sebe iz različitih perspektiva. Iz zraka kad ispliva na površinu, ispod vode kad zaroni i svaki put bi vidjela isto - vlastiti odraz. Jednako isti kao i bilo koji drugi put kada bi prolazila kroz isti ritual. 
Šteta, šteta što je nije kupio onaj bračni par. Razmišljala je ponovo. Oni sigurno imaju potok u svom vrtu i tu bi me držali. I možda bi imala neko zanimljivo društvo ili makar Sunce i svjež zrak.
Tu istu noć, sanjala je da sniježi. Snježile su latice trešnjinog cvijeta iznad potoka. Spustila se na kamenčić u koritu i posmatrala za promjenu nešto što nije njezin odraz. Ako je i jedna zlatna ribica doživjela ataraksiju, onda je to bila ona, upravo tada. U svom snu.












- Aiko, Aiiiikooo...  - Šta, šta je bi…

So pretty please with sugar on top, clean the fucking car.

Image
Znate one ljude čija auta iznutra izgledaju tako da poželite prvo obući HTZ odijelo prije nego sjednete? Ja znam. Puno.  Imam noćne more od prljavštine po autima pojedinih prijateljica. Kada je neki dogovor da jedna s tim prljavcem vozi sviju, oblačim posebnu garderobu. Nešto staro, nešto što ne volim i što mogu spaliti nakon povratka kući. Kosu vežem u rep na vrh glave i nastojim sjesti nekako s pola guza, tako da dodirujem što manje površine, a pojas... pojas me najčešće dokrajči.
U mojoj okolini većinom su žene te koje voze prljavce i koje nemaju apsolutno nikakav problem s tim što bi i svinjac na četiri točka ostavljao bolji dojam, nego njihovo auto. A ja ne razumijem kako nekome može biti toliki problem da pokupi vlastite otpatke za sobom. Da povremeno odveze auto na dubinsko pranje, ili barem da sama jednom u pola godine malo opere i usisa jadnika. O onom standardnom odlasku u autopraonicu za skidanje vanjskih naslaga od blata, kiša, prašine itd. jadni prljavac može samo sanjat…

There are some movies that I would like to forget

Image
There are some movies that I would like to forget, for the rest of my life. But even those movies teach me things. - Antonio Banderas

Možda bi na početku bilo pametno da naglasim kako ustvari i nisam pretjerani ljubitelj igranih filmova. Ja radije uživam u dokumentarcima i pogledala sam ih daleko više nego igranih filmova. Moje super filmsko veče uključuje maraton serijala Planet Earth ili Through the Wormhole i tome sl. Pripremim palaćinke ili kokice i divim se prizorima, objašnjenjima, a i naratorima.

Filmove općenito dijelim u dvije kategorije: oni koje pogledam jer o njima gotovo svi pričaju, pa da znam na šta se digla tolika prašina; oni koje pogledam jer mi se gledaju. Ovi koji mi se stvarno gledaju u većini slučajeva su ili sami po sebi stariji filmovi, ili im je tematika neki historijski period. Od žanra preferiram  drame, psiho trilere i vesterne. Nekad me spuca gadan pms i onda mogu podnijeti samo neku dobru i laganu komediju ili komediju s ljubavnom pričom u pozadini, ali b…

I need you to believe

Image
Neki dan sam upoznala lika koji je opsjednut zavjerama i koji slobodno vrijeme provodi negdje između Facebooka i listanja tog nekog foruma za te zavjereničke fanatike.  Ali hajde što on tako trati svoje vrijeme, nego što on ima potrebu pričati s ostalima o tome. Ako ima nešto što ne mogu organski podnijeti kod bilo kakvog fanatika, onda je to potreba da te guši tom svojom fanatičnom pričom. Pročitala sam i ja masu toga i bilo je njih par zanimljivih gdje se čovjek zapita. Ipak za 90% ovih nekih udarnih može se još i na internetu naći čitav sajt posvećen pojašnjenjima koja su jako fino i dosljedno argumentovana, pa čak i sa izvorima na vjerodostojnu literaturu iz koje su došli do objašnjenja. Ima i onih 10% gdje racionalnije i jednostavnije objašnjenje od onog koje nudi neka ili više nekih teorija, i nije baš sasvim pokriveno i dovoljno svakome, pa opet kako ljudi nadođu da ako nije racionalno objašnjenje dovoljno, ono iz neke sulude teorije jeste? Valjda nije ni jedno. A istina možda…

Avengersi i Gospodar prstenova

Image
Avengersi su stajali u folderu i gledali me svaki put kad upalim računar ima jedno sedam dana. I samo da ih ne pogledam skinula sam nekih drugih desetak filmova i slobodno vrijeme provodila gledajući njih. Neko će se možda zapitati što sam uopšte skinula taj film ako mi se ne gleda... pa ja to tako radim inače. I Batman mi se nije gledao pa sam otišla čak u kino da ga pogledam. Podržavam filozofiju da se čovjek treba tjerati povremeno i da radi stvari koje mu se ne rade, a to tjeranje je najlakše ispucati na filmovima. Kad sam jutros pripremila da uz doručak pregledam konačno Avengerse i vidjela da film traje preko dva sata, još sam manje željela da ga gledam. U daljem odlaganju gledanja, uzela sam da čitam pozadinu svakog bitnijeg lika u filmu. Na kraju mi se apsolutno nimalo nije gledao.  Kada je konačno završio, skontala sam da je to bilo baš bezveze protraćenih 140 minuta. Stvarno ne razumijem kome je film namjenjen mimo žitelja SAD-a. Ali eto, neradni dan, šta da čovjek radi na …

Fobije

Fobije su mi uvijek bile zanimljiva tema o kojoj gotovo nista ne znam, osim da je jedan od nacina lijecenja direktno suocavanje s izvorom fobije. Ali kako i zasto nastaju fobije, nisam nikad nesto narocito istrazivala. Ja imam nekoliko standardnih fobija i samoj sam sebi smijesna radi njih. S jedne strane toliko sam toga prozivjela a bojim se pauka i letecih baja. Ili recimo strmih vrhova. Dobro to je jos i razumljivo. Mogu zapet, okliznut se i pasti s litice. Moze se desiti takav scenarij. Puno je vjerovatnije nego da cu umrijeti od zlodjela nekog pauka. Imam i jednu fobiju koje me bas sramota. Toliko da necu pisati o cemu se radi, ali cu samo reci da sam prije par godina bas zbog ove sramotne fobije zamalo zaginula. A to je bilo toliko glupo i smijesno da tu moju umalo smrt niko sem jedne osobe nije ozbiljno shvatio. I da mi taj vrli i plemeniti mladic tad nije pomogao ja ovo vjerovatno danas vama ne bih ni pisala.
Jos nesto sto mi je nevjerovatno jesu neke iracionalne potrebe koj…

Vrijeme za kuhinjske poslove

George Michael, tj. njegovi stari hitovi su se pokazali kao odlicna muzicka podloga za obavljanje kuhinjskih poslova. Uspjela sam napraviti pohovane patlidzane i supu, domacu i pored toplotnog udara koji je zahvatio Sarajevo, a ciscenje sporeta, frizidera i mikrovalne su odlicni za skretanje misli i trosenje energije.
...

Jedan blizak poznanik tvrdi kako je zenama seks uvijek blize nego sto su toga svjesne [dok god su muskarci na dohvat ruke].
Nisam nesto sigurna da je to u praksi tako, jer iako su muskarci na dohvat ruke, seks ipak moze biti miljama daleko.

Sarajevo i ja

Citala sam godinama mnoge blogove posvecene Sarajevu. Jedan je cak kasnije zavrsio i kao knjiga.

Nova blogerka medju nama, Sara, me podsjetila da ovdje nisam pisala o Sarajevu. Bas nijedan post nisam posvetila iskljucivo tom gradu.

Sarajevo i ja smo uvijek imali jedan cudan odnos ljubavi i mrznje. S jedne strane voljela sam i volim Sarajevo vise nego sto sam ikad voljela nekog Sarajliju. S druge strane mrzim Sarajevo kao sto djevojka nekad mrzi muskarca koji ju je prerano zatocio u vezu ili brak iako ona nije i s njim ne moze prozivjeti sve sto bi htjela. U tom odnosu ljubavi i mrznje Sarajevo je uvijek bilo prebivaliste, ali ne i dom.
U medjuvremenu srce sam ostavljala u nekim drugim gradovima i na drugim ulicama. Tada mi sarajevski duh i mirisi carsijskih cevapa, kuhanog kestenja... nacin na koji se ovaj grad budi i ritam kojim dise nisu nedostajali. Bas nimalo.
Mozda upravo iz zelje da Sarajevo dozivim culima turiste i onih koji su ga zavoljeli, trazeci za sebe mjesto pod njegov…