Toksična ljubav

Mržnja je prejaka riječ, rekla bi moja majka, ali i ti si bio prejak, previše sirov, previše od svega. Bio si zmijski ugriz na jeziku i betonski blok na mojim grudima. Dva tamna oka i stalni osjećaj krivnje. U svim pričama koje smo dijelili uvijek si bio nezreli dječak s kamenjem u džepovima, čekajući priliku da me naciljaš.

Nisam znala kako ikome pričati o nama, kako započeti bez riječi mi ili nas. A mi nismo bili i nije bilo nas. Šta sam mogla reći, onaj momak i ja, onaj lopov i ja, lažov, licemjer, kršitelj riječi i obećanja. Ona sjena pod prozorom što mi muti razum.

Mržnja možda jeste prejaka riječ, ali na kraju ja te jesam mrzila. I mrzim i danas.





Comments

  1. To je najtužniji kraj sebičnih ljubavi.

    ReplyDelete
  2. rekla bih, ovo je dobar kraj jedne sebične ljubavi. jer ne topiš se više, i uteg je pao negdje na dno rijeke. nadam se da se ne topiš više.

    ReplyDelete
  3. Daleko njemu kuća bila sada.

    ReplyDelete
  4. Meni se čini da je nekad bolje odmaknuti se na vrijeme, prije nego se javi mržnja... Zdravije je za dušu...

    ReplyDelete
  5. Tužno kad te ljudi natjeraju da mrziš...truješ i sebe, ali otrov nekako moraš izbaciti...

    ReplyDelete
  6. Stvarno je tužno kad zamrziš nekoga tko ti je jednom bio sve. Treba otići na vrijeme. Ubuduće ću to znati i prepoznati.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

O udomljavanju, nastavak

O udomljavanju