...ali ne, sve je ružan san

Najteže je oprostiti samome sebi. Bilo da je riječ o nekoj sitnoj gluposti. Jednom nepromišljenom momentu. Bilo da je riječ o krupnom, golemom divu, koji ti sjedne na leđa i savije kičmu kao vlat.

Najteže je oprostiti samoj sebi pa umjesto toga čekati godinama da dođe jutro koje će promjeniti sve.


Comments

  1. Sve je to za ljude, kažem sebi kad si pokušavam nešto oprostiti.
    :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Moj mozak ne funkcionise tako. Nekad jeste ali mozda sam dosegla limit s godinama na kolicinu gluposti u zivotu koju sebi tolerisem.

      Delete
  2. Nadasve simpaticni komentatorJune 28, 2012 at 4:59 PM

    Kupi si neki poklon, tepaj si malo i tako to, i onda ćeš si oprostiti sve. Tako ja radim kad hoću da mi ženske osobe nešto oproste, obično pali.. :D Mogla si vala i upaliti svjetlo na ovoj slici, ne mogu nikako skontat’ o čemu se radi, al’ mi se ipak nekako čini vrlo zanimljivom. :D

    P.S. Izvinjavam se ako sam (možda) ozbiljnu i osjetljivu temu tretirao sa previše šaljivim tonom. Ali oprostit ćeš ti meni, ako ništa drugo malo ću ti tepati i kupiti neki poklon. :D

    P.P.S. Đe si, Žužu. :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. O vidi ko je navratio, pa od kud ti? :D

      Gdje ces savjetovati da kupujem sebi nesto u ovim momentima. Velike su sanse da bih se pocastila srednjovjekovnom spravom za mucenje. :P

      P.S. Jeste ozbiljna tema, ocekujem poklon. :D

      P.P.S. Po onom testu kod tebe evo me u 6. krugu zajedno sa svim ostalim seksi hereticima. :-)

      Delete
    2. Evo mene opet.. :DJune 29, 2012 at 9:27 AM

      Čuj od kud ja, 3 dana marširam gore-dole ispred tvog bloga, k’o fol poš’o na pijacu ako neko priupita, a sve kontam “Vidjeće me garant, možda zovne i na kafu.” Al’ u Limburgu mjesecu (imaš ga garant na tom kalendaru na zidu.. :D), puste nade. :(

      U rijetkim trenucima kad sam kivan na sebe, kupujem muzičke cd-ove. A pošto spominješ sprave za mučenje, preporučio bih ti album Instruments of torture od banda koji se zove Brodequin. To je nešto užasno, kakofonično, ubilo bi te u pojam gore od bilo koje srednjovjekovne sprave za mučenje.

      Ti očekuješ poklon, ja očekivao poziv na kafu. Život je pun neispunjenih očekivanja, Žužu.. :D

      Eh baš mi je drago da si i ti sa mnom u šestom krugu, sad sam već siguran da mi neće biti dosadno, a dosadofobičan sam, tako da je to divna vijest. :D

      Delete
    3. Rijetko ja zovem na kafu. Da si spomenuo kolače ili bilo šta sa šećerom, to bi bila druga priča. :D

      Gadno, ali kako se ja inače u privatnom životu družim s dosta metalaca, čula sam i gorih stvari, nažalost. :D Svejedno, za potrebe mučenja je dobra preporuka. Nakon četvrte-pete pjesme mi je bilo zaista mučno nastaviti.

      Znam da jeste. Uvijek to tako bude. :-(

      Nema teorije da ti bude dosadno. Sa mnom bi tamo zaglavila čitava moja kompanija, a s tom grupom ljudi može sve živo da se desi, samo ne može biti dosadno. :D

      Delete
  3. To su none, komentatoru, ako sam dobro shvatila :)

    Baš si me našla s temom, o tom i ja razmišljam ovih dana...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nadam se da su tvoje misli na ovu temu pozitivnije od mojih.

      Jesu none, lijeva i desna. Dobro si shvatila. ;-)

      Delete
  4. Replies
    1. Nema juni ali ima maj. :P Rijetko kad se sjetim na vrijeme potrgati stare mjesece s kalendara.

      Delete
    2. Nea veze. Imaš dobre none (to sam ti uvijek govorio, i prije nego što sam vidio sliku), pa ti je sve oprošteno. :D

      Delete
  5. Kako se meni čini dobri ljudi sebi nedovoljno opraštaju, a loši i previše.
    Dobre ti none.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Možda je sve do savjesti. Prema sebi i drugima.

      Hvala. Prenijet ću majci i ocu kompliment. :D

      Delete
  6. Eto, Anleah sve rekla :)
    Stvar je savijesti, a ne greške ili zajeba, I guess.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

O udomljavanju, nastavak

Sarajevo Šangaj