Posts

Showing posts from June, 2012

...ali ne, sve je ružan san

Image
Najteže je oprostiti samome sebi. Bilo da je riječ o nekoj sitnoj gluposti. Jednom nepromišljenom momentu. Bilo da je riječ o krupnom, golemom divu, koji ti sjedne na leđa i savije kičmu kao vlat.
Najteže je oprostiti samoj sebi pa umjesto toga čekati godinama da dođe jutro koje će promjeniti sve.

Fency meteorologija (Déjà vu blog)

Image
Dugo, dugo vremena Aida me ubjeđivala da može predvidjeti vrijeme taj dan, na osnovu okusa prve jutarnje cigarete. Tačno mi je svako jutro opisivala šta misli kakvo će vrijeme biti taj dan i na osnovu čega izvodi zaključke i zaista jedno vrijeme je pogađala, pa sam se i sama zamislila da tu ima nešto više, nego što se na prvu da vidjeti.
Onda kada mi se čini kao da sam prožvakala kartonsku kutiju ili ostavljeni ogrizak od jabuke, mogu da garantujem bit će pljuskovi poslijepodne. Kada mehanički povučem prvi dim preduboko, tako da osjetim nikotin kako peče negdje gore u sinusima, redovno bude oblačno. A kada me zaboli bez ikakve potrebe ili upozorenja desni umnjak i udari nekakva neobjašnjena vrućina u obraze, očekujem veliko nevrijeme. Kada mi cigara legne više nego jutarnja kafa očekujem vrlo sparan, vruć i težak dana. U svim ostalim slučajevima je sunčano i stabilno.
Tako je Aida objašnjavala metodiku njenih predviđanja. Navodno je i njena prapranana imala slične vidovnjačke moći s t…

Greek Haven's Divine Design

Image
Mykonos Blu resort za odmor iz snova uz obale Egejskog mora







http://www.houzz.com/

Jednog dana... jednog dana. :D

Fragile

Image

The best thing you can do

Image

Lucidni (Déjà vu blog)

Image
Najbolje i najkvalitetnije ideje mi uvijek sinu u periodu 2-4 ura ujutro. Za vrijeme srednje škole sam rješavala i matematičke probleme u snu, zapravo više u nekoj polufazi između sna i budnosti. Isprva sam očekivala da ću se svega toga sjećati ujutro, ali nisam. Onda sam sebi počela kao redovnu opremu uz jastuk i pokrivač pripremati i po jedan mali prazni blok i olovku. U periodima velike kreativnosti, spavala sam uz upaljenu lampu da bih što više pojednostavila sebi čitav taj proces, da bi to na kraju postala jedna, gotovo, mehanizirana radnja sanjanja i zapisivanja nakon toga.


Jedan dobar dio vremena i na fakultetu sam čitave ispite znala ponoviti u snu. Lijepo sebe sanjam kako sjedim na kauču, podavijenih nogu, sa zatvorenom knjigom u rukama i ponavljam gradivo bez ikakvih problema.


Inače u čudnoj je vezi moj odnos sa snom. Kada spavam više od osam sati, ostatak dana ničem' ne vrijedim osim da nastavim i prespavam i ostatak. S druge strane, totalno sam funkcionalna s četiri …

Specijalci na prozoru

Image
***


Daj mi eksere! Daj mi 4 eksera! - derem se na cimerku, ali ona ne reaguje. Spuštam žaluzine na svim prozorima i navlačim storu. Hajde bona, mrdni se! Donesi eksere i deku (?). - ali ženska i dalje ne reaguje. Vidim da su već naciljali prozor na koji misle ući. Postavljaju opremu. U panici, trčim do hodnika i uzimam sama 4 eksera, čekić i deku s letvama, ali nema šanse da stignem, već su spremni da upadnu. Čujem ih, osjetim s druge strane prozora. Vidjela sam samo neku spravicu i tri reda crvenih slova na njoj. Krenula sam instinktivno rukama prema njoj da je onesposobim, ali bilo je kasno. Upali su! Čuo se prasak i osjetio strašan dim. Nesvijest.

***


Budi me zvuk da nešto hoda po žaluzinama. Opet, čujem kako se spušta sa jedne trake na drugu traku žaluzine. Otvaram lijevo oko, ne vidim ništa na prozoru. Otvaram i desno i vidim, nešto se migolji, zarobljeno između prozorskog stakla i žaluzina. Baja. Povelika. Pogledam na sat, 10 do 7. Kolutam očima. Ustajem konačno u namjeri da se po…

Toksična ljubav

Image
Mržnja je prejaka riječ, rekla bi moja majka, ali i ti si bio prejak, previše sirov, previše od svega. Bio si zmijski ugriz na jeziku i betonski blok na mojim grudima. Dva tamna oka i stalni osjećaj krivnje. U svim pričama koje smo dijelili uvijek si bio nezreli dječak s kamenjem u džepovima, čekajući priliku da me naciljaš.

Nisam znala kako ikome pričati o nama, kako započeti bez riječi mi ili nas. A mi nismo bili i nije bilo nas. Šta sam mogla reći, onaj momak i ja, onaj lopov i ja, lažov, licemjer, kršitelj riječi i obećanja. Ona sjena pod prozorom što mi muti razum.
Mržnja možda jeste prejaka riječ, ali na kraju ja te jesam mrzila. I mrzim i danas.




- Mujo, je li ti zaručnica nevina? - Pa šta ja znam. Pola sela kaže da jest, a pola da nije.

Image
Kada plačeš od smijeha koji lagano prelazi u histerični plač e otprilike takve su moje reakcije na reakcije građana na politička dešavanja koja se kod nas zbivaju. Prvo mi bude smiješno do suza kako ljudi mogu biti tako naivni pa dozvole da se ponovo i ponovo od izbora do izbora - lokalnih ili državnih, njima manipuliše i to tako jednostavno kao kad kakvog dobrog psa ovčara pošalju da okupi ovce u tor i on zalaje malo vamo, potrči malo tamo i eto ga na, sve ovce na broju. Baš tako meni izgleda predizborna igra između stranački izmanipuliranih medija i trorasčlanjenog naroda. Onda mi se histerično plače kad shvatim da je to jedina konstanta u BiH: da su nam s jedne strane u politici većinom polupismeni i neškolovani kriminalci koji se kurvanjski šaltaju po različitim političkim strankama, vođeni jedino novčanim motivom i da je jedino u čemu su oni bili podjednako fascinantno uspješni - sistematsko uništavanje države, sve pod parolom da državu spašavaju od onih drugih, koji je žele uni…