Raksha-Bandan (Déjà vu blog)

U indiji je od davnih vremena prisutna tradicija  Raksha-Bandan .
Predstavlja posebnu svečanost u kojoj "sestra" vezuje svetu nit, Rakhi, na ručni zglob svoga "brata." Zauzvrat "brat" joj se zavjetuje da će brinuti o njoj u trenutnom životu. Ono što je vrlo bitno jeste da se Rakhi ne daje samo rođenom bratu, već da ga žena koja je "sestra" može vezati na zglob bilo kojem muškarcu, bilo da je s njim u rodu (npr. rođaku), ili jednostavno dobrom prijatelju. Sve to proizlazi iz historije i tradicije te zemlje, gdje su žene ostvarivale zaštitu za sebe upravo putem Rikhi vezivanja muškarca, koji joj pri tome ne mora biti rođeni brat, pa čak ni Hindus.

S obzirom da veza uspostavljena na taj način simbolizuje čistoću, ista nije nikada mogla uključivati ljubavnu aferu, bilo romantične, bilo erotske naravi. Takva vrsta vezivanja je, za moderne žene u Indiji, pružila mogućnost stvaranja prijateljstva s muškarcima, isključujući iz toga svaku nadu za romansu.

Pitanje svih pitanja je, naravno, šta muškarac ima od toga? Zašto bi ijedan razuman i potentan muškarac pristajao na takvo nešto, gdje unaprijed prihvata da u takvoj vezi nema flerta, nema romantične ljubavi i nema seksa.

U indijskoj tradiciji, sve se svodi na to da što više "sestara" jedan muškarac ima, to ga se posmatra kao jačeg i kompletnijeg čovjeka. Naravno njegove "sestre" njemu pružaju svaku vrstu podrške, koja mu u društvu može trebati.

U Indiji je muškarac izrazito cijenjen i poštovan, upravo s obzirom na broj "sestara" koje ima na takav način i apsolutno ima puno pravo da se hvali svojom zrelošću i sposobnošću da ostvari takav dublji i neviniji odnos sa ženama. Zapravo, uopšte nije strano da se u Indiji te Rakhi "narukvice" žicaju od žena u svakoj mogućoj prilici, jer su ljudi tamo itekako svjesni kakvu moć u društvu na taj način ostvaruju.



Koliko je zaista moguće ostvariti pravo, čisto i nevino prijateljstvo između dvije osobe suprotnog spola, bez ovako strogo i tradicionalno definisanih pravila, stvarno ne znam.
Znam samo na svom iskustvu da takvo prijateljstvo nikada nije onako jednostavno održavati kao što se nastoji prikazati u knjigama, serijama, filmovima itd. I da sam posljednjeg muškog prijatelja imala u 16-17. godini i da mi vala nekad taj prijatelj pravo jako nedostaje.





Comments

  1. Davno sam to rekao, moguće je samo u varijanti Will & Grace :~)

    ReplyDelete
  2. Nisam znala to za Indiju, zanimljivo je.

    Ja sam od onih koji vjeruju u ta prijateljstva i imam par dobrih muških prijatelja s kojima se dugo družim. Nismo baš bliski kao Will i Grace haha, al eto :).

    ReplyDelete
  3. Imam jednog takvog muškog prijatelja, upoznali smo se prije nego što smo bili u vezi ijedno, nikad nije dolazilo do takvih situacija gdje bih posumnjala u njegovo prijateljstvo i drago mi je zbog toga, osvježavajuće. Moram mu ovo pokazati :)

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

Sarajevo Šangaj

O udomljavanju, nastavak