Mad Cow

Mad Cow.


otprilike to mi prođe kroz glavu svaki put kad se osvrnem na posljednje četiri godina života. Sve je počelo bezazleno. Prvo bih ponekad nešto zaboravila uraditi bez napomene. Onda sam počela zaboravljati imena prijatelja iz srednje škole s kojima sam četiri godine provela u istom razredu. Zaboravljala sam gdje se šta nalazi u mom vlastitom stanu, gdje sam nešto spustila, povremeno neki sastanak.Zaboravljala sam imena glumaca u filmovima i čitave sadržaje čak i ako sam gledala taj film više od par puta. Nijednog sadržaja knjige pročitane prije duže od mjesec dana se ne sjećam. Ne sjećam se, osim neke glavne poente i možda pokojeg citata, ni sadržaja mojih omiljenih knjiga. Ne mogu da zapamtim zašto mi je neki odgovor na neko pitanje, dok sam ga čitala bio sasvim logičan. Ne bih mogla prepričati ništa, apsolutno ništa kako treba. Ne mogu upamtiti više od tri vica. 


Mad Cow.


pomislim u situacijama kada se ne mogu sjetiti po šta sam pošla i zašto se nalazim u kuhinji; u situacijama kada se ne mogu sjetiti riječi, svakodnevne riječi koja se koristi često u govoru, kao što je pekara; kada me nečija priča podsjeti da imam nešto za dodati ili prepričati i dok osoba A završi, ja zaboravim i šta sam htjela reći i s čim je imalo veze i sve živo; u pojedinim momentima kada ne mogu sastaviti rečenicu na osnovu vlastitih zabilješki, koje sam sama sebi pisala, ako nisu zapisane kao kompletne rečenice. Svaki put kada mi nešto zvuči toliko poznato, ali šanse nema da se sjetim gdje sam to nešto, čula, pročitala, saznala, i da li sam uopšte čula ili pročitala ili na drugi način saznala. Onda kada mi treba po par sati da s razumijevanjem pročitam neki materijal, a da ga zapamtim i po par dana, iako je riječ o nekih desetak strana maksimalno (a bilo je perioda kada sam ispite iz debelih knjižurina od više stotina strana spremala za dva dana).

Pa dotle je već došlo da i metode kojima sam se služila da sastavim neki sistem da funkcionišem s ovakvim užasnim pamćenjem, više ne radi, jer ne mogu da zapamtim ni metode, a ne ono što iza njih stoji i na što bi trebale da me upute da se lakše sjetim. 

(ko nije čuo za Mad Cow, ako postoje takvi ljudi, neka gugla Denny Crane)


Comments

  1. Stariš!

    <3 Deni Krejn...

    (tako ženski komentar)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Starim sad, ali nisam mogla u 21. godini stariti. :P

      <3 xoxo :D

      Delete
  2. Nemoj, molim te..nije Deni dobro zavrsio...
    Put pod noge, pravac apoteka i ginko biloba.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ništa od ginka. Ajde što je pregadno za piti one tabletine, ali nema nikakve ni koristi...

      Delete
  3. Zabrinuti komentator...May 10, 2012 at 5:22 PM

    Eto, sad me strah da ces zaboraviti ono sto smo dogovorili za subotu...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Irfane? Od kad ti čitaš moj blog? :O

      Ili je ono bio Samir...

      Delete
    2. Razočarani komentatorMay 11, 2012 at 12:07 AM

      Nije bitno.. Zapravo, sad mi više ništa nije bitno.. :((
      Hehe, žežamo se malo, Žužu.. :)
      ‘noć.. :)

      Delete
    3. Neka samo ti, ne smeta meni žežancija nikad. ;-)

      Delete
  4. Trebaju ti one tablete čije sam ime zaboravila od one biljke koja raste zaboravih gdje :/

    ReplyDelete
    Replies
    1. To su one što ih zaboravim popiti svaki put. :-(

      Delete
  5. mogu samo da potpisem ovaj tvoj post, ista sam.. ako nades lijek javi mi prije nego zaboravis :))

    ReplyDelete
    Replies
    1. Već sam sebi odredila osobu koja ljudima prevodi moje nesuvisle rečenice, zapisuje sve što ja ne mogu da upamtim... nešto kao lični asistent, samo je ovo lični volonter. Ako dođe do nekog otkrića, na njemu je odgovornost da to prenese svijetu. :-)

      Delete

Post a Comment

Popular Posts