Posts

Showing posts from May, 2012

Raksha-Bandan (Déjà vu blog)

Image
U indiji je od davnih vremena prisutna tradicija  Raksha-Bandan . Predstavlja posebnu svečanost u kojoj "sestra" vezuje svetu nit, Rakhi, na ručni zglob svoga "brata." Zauzvrat "brat" joj se zavjetuje da će brinuti o njoj u trenutnom životu. Ono što je vrlo bitno jeste da se Rakhi ne daje samo rođenom bratu, već da ga žena koja je "sestra" može vezati na zglob bilo kojem muškarcu, bilo da je s njim u rodu (npr. rođaku), ili jednostavno dobrom prijatelju. Sve to proizlazi iz historije i tradicije te zemlje, gdje su žene ostvarivale zaštitu za sebe upravo putem Rikhi vezivanja muškarca, koji joj pri tome ne mora biti rođeni brat, pa čak ni Hindus.
S obzirom da veza uspostavljena na taj način simbolizuje čistoću, ista nije nikada mogla uključivati ljubavnu aferu, bilo romantične, bilo erotske naravi. Takva vrsta vezivanja je, za moderne žene u Indiji, pružila mogućnost stvaranja prijateljstva s muškarcima, isključujući iz toga svaku nadu za roman…

Generacije cmizdravaca i cmizdravica (Déjà vu blog)

Image
Načitala sam se svakakvih stavova i komentara na temu kakve su to današnje žene i šta im sve fali, te u šta se pretvaraju, kao i kakvi su to današnji muškarci i šta to njima sve fali, te u šta se oni pretvaraju.
Moj prvi problem s osvrtima na ovakve teme jeste užasna količina generalizacije. Jedna rečenica "ali naravno ima izuzetaka" ili "nisu naravno sve takve" meni uopšte ne naglašava da autor teksta ne želi generalizovati, nego da ne želi da mu se pripiše kritika da generalizuje. Ta me rečenica uvijek podsjeti na one klauzule o odricanju od odgovornosti u ugovorima o osiguranju, gdje si osiguran od svega živog, osim svih onih zanimljivih stvari koje se čovjeku inače mogu desiti, radi čega je prvobitno i pomislio da se osigura. Valjda zato što i u jednom i u drugom slučaju, ona druga strana te nastoji ubjediti da nudi jedan apsolutan paket usluga, a zapravo ne nudi ništa od toga, nego prodaje maglu.

Ustvari, tekst koji me najviše oduševio i natjerao me da se za…

the dictionary of obscure sorrows

Image
waldosia n. [brit. wallesia] a condition characterized by scanning faces in a crowd looking for a specific person who would have no reason to be there, which is your brain’s way of checking to see whether they’re still in your life, subconsciously patting its emotional pockets before it leaves for the day.


Patio! (Déjà vu blog)

Image
jedino što bi me moglo nagovoriti na život u kući.










































Ove unutrašnje varijante s prozorima su mi naročito privlačne s obzirom na našu klimu. Zimi bi se moglo ponekad i sjesti uz grijalicu, a ljeti... ljeti bi to bio perfektan prostor za druženja s prijateljima, odmaranje mozga, romantiku s dragim.  Ove otvorene varijante su dušu dale za vikendice na moru.
I onda samo zamisliš kako bi divno bilo promatrati kišu dok pada, sa bilo kojeg. Ili uživati u muzici... dobrom društvu... piću.

Kako sam prestala gledati horore

Prvo sam se sjetila samo jednog incidenta, ali zapravo bila su dva, u tom periodu dosta traumatična iskustva, koji su doveli do mog gotovo pa potpunog prestanka gledanja horora. Ima par izuzetaka gdje sam otišla u kino i pogledala horor, ali ne znam da li se to uopšte može računati kao gledanje horora.  Po meni horor se na ispravan način može gledati jedino u sopstvenom društvu, naveče, uz ugašeno svjetlo i bez ikakvih rekvizita, uključujući, ali ne isključivo: kokice, sokove, ustvari bilo kakve grickalice ili pića osim vode, te bilo kakva usputna pokrivala za oči.

Ako je neko osjetljiv na ovakve stvari, neka ne čita dalje. Neću ničiji strah da nosim na duši. :P
Prvo moram napisati da je vrlo interesantno da su oba incidenta vezana za isti film, ali prvi uz japansku varijantu, a drugi uz američku. Drugo što je interesantno jeste da sam imala nekih 17. godina kada sam pregledala oba, praktično u razmaku od možda sedmicu-dvije dana. Treće što je interesantno jeste da sam ih gledala na …

Mad Cow

Image
Mad Cow.

otprilike to mi prođe kroz glavu svaki put kad se osvrnem na posljednje četiri godina života. Sve je počelo bezazleno. Prvo bih ponekad nešto zaboravila uraditi bez napomene. Onda sam počela zaboravljati imena prijatelja iz srednje škole s kojima sam četiri godine provela u istom razredu. Zaboravljala sam gdje se šta nalazi u mom vlastitom stanu, gdje sam nešto spustila, povremeno neki sastanak.Zaboravljala sam imena glumaca u filmovima i čitave sadržaje čak i ako sam gledala taj film više od par puta. Nijednog sadržaja knjige pročitane prije duže od mjesec dana se ne sjećam. Ne sjećam se, osim neke glavne poente i možda pokojeg citata, ni sadržaja mojih omiljenih knjiga. Ne mogu da zapamtim zašto mi je neki odgovor na neko pitanje, dok sam ga čitala bio sasvim logičan. Ne bih mogla prepričati ništa, apsolutno ništa kako treba. Ne mogu upamtiti više od tri vica. 

Mad Cow.

pomislim u situacijama kada se ne mogu sjetiti po šta sam pošla i zašto se nalazim u kuhinji; u situacijam…