On nije Sančo Pansa i nikad neće biti (Déjà vu blog)

Ako ima nešto što je Tanja kod njega mrzila više od ičega na svijetu, onda je to njegov konstantni pesimizam. Kad bi mu ispričala da će podići zahtjev za reklamaciju, jer već treći mjesec Telekomov račun za telefon obračunava minutažu za neke telefonske razgovore s brojevima koje ona nikad nije pozvala, niti zna ko su ljudi iza njih, on bi joj odgovorio da samo uzaludno gubi vrijeme na to i da će račun svakako na kraju platiti. Svi znaju da Telekom krade, ali niko tu ništa ne može.

Kad bi spomenula da nije uredu da račune, umjesto u sandučetu, nalazi razbacane posvuda u stubištu i da ne razumije zašto je poštaru toliki problem gurnuti kovertu u sanduče, onda bi on opet pronašao neki izgovor za BH Poštu, ili bi joj nabio na nos njeno elitno naselje, u kojem se svaki ulaz zaključava. Jer, nisu poštari, a ni Pošta problem, problem su zaključani ulazi, koji nigdje drugo na svijetu ne postoje, osim u njenom fensi elitnom naselju u BiH, gdje pošta ne dopire.

Vremenom je Tanja jednostavno odustala od pokušaja da ikakav problem, pa i najobičniji njemu prepriča. Ili bi poželjela da ga nekad, umjesto što raspravlja s njim, dobro klepi nečim po glavi.



Nije Tanji toliko teško padalo što se sa njim i za najobičniju sitnicu može posvađati do te mjere da poželi da više nikad ne progovore, nego je boljelo što on nikad i ne pokuša da ostavi po strani svoj beskorisni pesimizam i "realno gledanje na svijet," samo da bi njoj barem jednom, makar svake prestupne godine, pružio podršku u nečemu.


Comments

  1. Pretpostavljam da je ovo sa starog bloga? :)

    Tanja treba da nauči prihvatiti ljude onakvima kakvih jesu, mijenjati ih je vrlo teško. Mnogo je lakše krenuti dalje. I manje bolno, bar za nju.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Jeste, svi ovi "već viđeni" su stari postovi od ranije.
      Tanja je nedavno raskinula zaruke. Dok sam prebacivala danas postove sa starog bloga, našla sam ovo i pomislila kako tad nije nikome padalo napamet da će se rastati.

      Delete
  2. Ovaj tvoj komentar je trebao u postu biti. Tužno, kad skontaš, koliko neke sitne stvari znače.

    ReplyDelete
  3. Pametno što je prekinula... Njegov bi je pesimizam sputavao u svemu, tako da je ovo zapravo happy-end. :)

    ReplyDelete
  4. Imala sam i ja jednog takvog :) Baš kako Biber kaže, druge mijenjati ne možeš, pogotovo ako oni to ne žele. Tada se besmisleno i nadati da će nešto poći na bolje.

    A nekad, ako si sigurna da ne želiš mijenjati ni sebe, treba biti svjestan da je bolje razići se na vrijeme i u miru nego zakrviti se do 5 koljena.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

Sarajevo Šangaj

Proces donošenja velikih životnih odluka