Nekad je Sutra jedna velika crna rupa

U kuhinji imam pločice. Neke standardne kuhinjske pločice koje su došle sa stanom uobičajenog apstraktnog motiva. Zagledam ih redovno dok pripremam večernju kafu. Prvo što sam raspoznala na njima je neki muški lik sa nepravilnim štapom u ruci. Strašno nalik na Vegetu iz Dragon Balla. Nakon toga sam jedno veče ugledala kartu Indije, a zatim i pticu s golubovom glavom i ogromnim krilima. Noćas sam po prvi put primjetila i jedno pravilno malo srce. Ne znam zašto sam zadržala te pločice, nije da se uklapaju u moju kuhinju, ali bilo bi mi čudno da ih nema.
...
Kod pojedinih ljudi nikada nisam načisto da li su samo jednog dana odlučili da isključe mozak i nastave živjeti skroz isključenog mozga s ponašanjem koje je jedino dopustivo djetetu do četvrte-pete godine, a nikako odrasloj osobi, ili su ti ljudi samo strašno bezobrazni. Toliko bezobrazni da ih nije ni sramota, niti smatraju da je to što rade nešto nenormalno za njihove godine. Jednostavno su s vremenom sve više pomjerali granice vlastitog koristoljublja na račun druge osobe dok se na kraju nisu sasvim adaptirali na novu ulogu. I što je najgore, te promjene se odvijaju u periodima od desetina i desetina godina, tako da, nakon sasvim dovršene transformacije, to više nisu ni blizu oni ljudi koje sam upoznala i koje pamtim. 
...
Bolje sam znala odrediti šta je dobro za mene dok mi je bilo 16-17. godina, nego što to znam danas. Tada je sve bilo jasno kao dan, a volja od čelika. Nije bilo sivog mulja nejasnoća ni ljudi u njemu. Bila sam ta neka nezaustavljiva sila koja sve krajeve na koncu vidi unaprijed i predvidi šta uraditi. Ne znam odakle mi tada takva snaga i što je sada upolovljena. 
...
Ne mogu da spavam. Znam da Ona noćas ne spava, a ni Ona. Nijednoj ne mogu pomoći i osjećam se užasno ako se zaokupim nečim da o tome ne mislim, a još gore ako stalno vrtim film u glavi. 
Nekad sam jutra provodila povračajući od nervoze, a danas mi nateknu prsti na ruci i izgledaju kao neko mrtvo tkivo bez kapi krvi, modri i kobasičasti. 
Kao da Sutra nikada neće doći, a ja se bojim šta će biti ako (kada) dođe. 
...
Prerano sam se počela radovati proljeću.
...

Comments

  1. Bit će sve uredu :). Drži se i ne budi tužna. Ako ne možeš pomoći, bitno je da si uz njih i da misliš na njih. :*

    ReplyDelete
  2. Prođe i to, uvijek i često brže nego se nadamo :)

    ReplyDelete
  3. Grlim te. Nadam se da će sve biti u redu. Sve prođe.

    Sad smo više svjesni velike odgovornosti i gledamo puno dalje u budućnost, nego što smo to radili sa 16 godina. I zato puno više kalkulišemo, a gdje je puno baba, kilava su djeca...Osjećam se kao i ti.

    ReplyDelete
  4. Imaš i tag-nagradicu kod mene pa ako si raspoložena - odgovori na pitanjca :) Bit će mi drago!

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

O udomljavanju, nastavak

Sarajevo Šangaj