Guilty as charged

Postoje neke stvari koje volim raditi kada me niko ne gleda i koje me čine sretnom (onako kao što je malo dijete sretno kad skače po krevetu, ili se vrti u krug dok ga roditelji ne uhvate) pa ih često iz navike uradim i pred drugim ljudima koji reaguju skroz zbunjeno na to. Vjerovatno djelujem daleko ozbiljnije od toga, dok me ne uhvate na djelu.

Kad sam kući, stalno je upaljena neka muzika i ja, ako baš nisam sasvim neraspoložena, stalno mičem ruke, noge, dupe, sve, u tom nekom ritmu. Nekoliko puta me na radnom sastanku, kad neko na pauzi upali radio, znalo prenijeti da počnem plesuckati i mrdati guzom u ritmu i onda se sjetim gdje sam i obavezno vidim da me neko (ili svi!) gleda(ju). I tad vidim onaj zapanjeni :O pogled. Doduše ona stalna postava ljudi s kojom se družim je već navikla na te moje "ispade." 

Iako zvučim kao da sam gluha i ne čujem samu sebe, ipak volim pjevati u nekom ujednačenom tonalitetu koji svako može izvući. Volim to praktikovati u zatvorenim prostorima, kad sam sama, ali i to mi se omakne pa se u autu nekad zanesem. Na semaforima pogotovo. 

Sve živo što se može tako konzumirati uzimam iz ambalaže. Znam da ima ljudi koji su alergični na te stvari, ali i to je navika koju čovjek stvori kad živi sam. U prvoj godini samostalnog života sam vjerovatno još uvijek koristila čaše, tanjire i tako dalje, ali kasnije mi je postalo maksimalno neekonomično vremenski, i neefikasno, i naporno da svaki sok, jogurt, mineralnu vodu sipam u čašu. Kafu doduše naspem u šolju, drugačije je piti nije praktično. Isto se desilo i sa namazima. Sad izvadim pavlaku ili mileram, ili bilo šta drugo na tanjir, jedino ako imam goste. I volim sve živo jesti nožem, osim tekućine, jer isto tako - nije praktično. Jedan bivši dečko se zgražavao kada bi me vidio kako nutelu grabim nožem i onda poližem i stalno mi je govorio da ću jednom sebi jezik odsjeći. 
Te moje navike uglavnom nisu sporne, osim ako iz nekog razloga živim s nekim kome to sve smeta, što mi se do sada desilo samo jednom, tokom ljetovanja i tada sam poštovala da to mojoj cimerki smeta i kupovala sam sve odvojeno.

Volim sjediti i ležati u nekim čudnim pozama. To radim od malena i kad bi me roditelji negdje vodili sa sobom, majka bi mi stalno govorila Žužina fino sjedi. A ja bih često ili ležala, nekako naglavačke izvrnuta s nogama negdje na zidu, ili bih sjedila s nogama podvitim pod sobom, ili bi bile u nekom drugom neprirodnom položaju pa sam cio život slušala tu priču - kako ti možeš tako sjediti. I danas mi je muka kad negdje odem i moram sjediti duže vrijeme onako kao što ostali normalni ljudi sjede, uspravno, s nogama na podu. 

U kući sam redovno u nekoj varijanti pidžame, koja ljeti postane toliko oskudna da se često ne oglašavam na neočekivana kucanja na vrata, najčešće nekog komšije, jer da bih otvorila moram se kompletno preobući, za što nemam vremena ako komšija u tom momenta kuca. Najgore mi je kad neko od rodbine, ili prijatelja odluči da mi svrati nenajavljeno, pa me samo prozove negdje u putu. Ako je neka od mojih cura, često ih ugostim tako u tom izdanju. Prvi put sam se izvinula što nisam bolje obučena, ali poslije toga sam prestala i da se izvinjavam. Mislim se, moja kuća, moja golotinja.
Ako bi se zadesio neki požar, ili neka druga brza katastrofa da pohara zgradu, ja bih ili zaglavila, ili istrčala tako razgolićena u čarapama. A jednom sam imala i incident s jednim mlađahnim poštarom, koji je valjda pogledao previše filmova s poštarima kojima se u priči posreći.

Volim kiki bombone. Uvijek imam u zalihi par kesica, a kad gledam neki film, ili seriju, znam odjednom pojesti dvije-tri kesice sama. Rekord mi je pet kesica za noć, ali davno je to bilo. Sad to već ne bih mogla ponoviti.



Comments

  1. Jel to bilo kuda Kiki svuda? :~)
    Za incident ne možeš kriviti poštara, ne dešava mu se svaki dan da otvori razgolićena djevojka :~)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nije, više je 'bilo kuda Bounty svuda.' Bez te čokoladice ne mičem nigdje.
      A ne krivim ga, bio je simpatičan čak. :D

      Delete
    2. Za Bounty bih se i ja složio, najbolja čokoladica. Ne volim sve ostale koje se lijepe za zube zbog karamele :~)

      Delete
  2. Bježi, zamišljam te kako ližeš nož i sva se naježim. Osim ako nije onaj za puter u pitanju.

    Ja sam voljela one stare Kiki bombone. Sada su sve neki čudni okusi. Ili se varam. Ako se varam, objasni mi kako da dođem do klasičnih :D.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pa jeste onaj nož za namaze. Standardni nož za te stvari. Mada ako primjetim da nekom smeta, uzmem one velike kuhinjske. :D

      To za Kiki ću da provjerim sutra. Sad nisam kući svakako. Ne bih rekla da su one moje čudnog okusa. Opet... ja ih strpam odmah 4-5 u usta, pa možda i ne primjetim.

      Delete
  3. Ovaj..jel' si sigurna da ti nisi ja? Zao mi da budim Md - a da dokumentuje sedenje u cvor pozi i lizanje noza (od kajmaka, doduse). A u busu redovno zapevam..

    ReplyDelete
    Replies
    1. Haha, a šta je tebi konkretno čvor? Meni je čvor kad jednu nogu obmotam oko druge što više mogu. :D

      Delete
    2. Jednu oko druge pa jednu ruku oko kolena a drugi lakat na koleno ;)

      Delete
    3. Huuuh e to je i meni od sad čvor. :D
      Već te mogu zamisliti hahaha.

      Delete
  4. A gdje ti živiš tačno?
    (odgovori na privatnu poruku, da ne vide dušmani :D)

    P.S. pitam zbog nutele, nije zbog golotinje... :p

    ReplyDelete
    Replies
    1. A zašto misliš da je u pitanju moja nutela? :P

      Delete
    2. Mislim da mi je lakše reć da onda pitam zbog golotinje, nego da ti sve objašnjavam zašto mislim da je u pitanju tvoja nutela. :D

      Delete
    3. Imam neki čudan osjećaj ako spomenem koji je dio grada u pitanju da će ispasti da smo još i komšije, pa tek onda frka. :P

      Delete
  5. Simpatične navike. Ja nemam problem s tim kad dođem kod nekog da vidim da ima nešto svoje na što je navikao... makar bilo i čudno ili čak ružno. Moja mama kaže: "Moja kućica, moja slobodica." :D

    Ja volim čačkati nos,(znam, užasno) haha, ali se trudim što manje ...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hahahaha, jao Leno, pa odakle ti to. :D A vjeruj mi kako sam odrasla s dva mlađa muška rođaka i preživjela da me gađaju glistama, bacaju žabu u kosu i šta sve još ne, apsolutno nisam gadljiva osoba. :D Nema veze što se mene tiče i dok čitaš moj blog, slobodno ti. :D

      Delete
  6. Čemu prljati tanjir kada se može direktno iz ambalaže? Tako je i slađe.
    Još sam jedna u tom kultu nošenja pidžame po kući. Moja nije oskudna ali kada ne živim sama već s familijom. I nikad sretnija nisam nego kada ostanem sama pa mogu rahat po kući u gaćama hodati, s muzikom odvrnutom do kraja :).
    Sjediti nije udobno ako se bar jedna noga ne podavije pod guzicu. I stvarno sam na ovom blogspotu vidjela koliko imam zajedničkog s drugim ljudima, a već sam mislila da sam posebna :).
    Ovo je klišej ali moram pitati. Jel poštar otad zvonio dvaput :)?

    ReplyDelete
    Replies
    1. Vidjet ćeš čim se osamostališ niko te neće natjerati da obučeš išta više. :D
      Da nije interneta i bloga, možda ne bismo nikad shvatili koliko smo svi nalik jedni drugima i koliko je ta neka posebnost onda precjenjena.
      Poštar zvoni dok me ne ugleda. ;-) Mada je ovaj bio zamjena, moj standardni poštar je neki stari čiko i za njega se obučem. :D

      Delete
  7. Jesam ja jedini prljavi um ovdje kojeg sad baš interesira priča s poštarom? :D

    Inače, pidžama, golotinja, noževi i hrana iz pakiranja - all check!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Vjerovatno nisi, samo je ostale sram pitati. :D
      Krenula sam da ti napišem šta je bilo s poštarom, ali ispade predugo za komentar... :D

      Delete
    2. Idući post epizoda s poštarom molit ću lijepo! U svoje lično ime, a vidim da nisam jedina :D

      Delete
    3. E da vam onda objema zagolicam maštu do narednog posta... Prešutila sam u postu jednu tajni tajni sitnicu, u pitanju su dva poštara koji su mi u paru došli taj dan, a ne jedan. Živa istina. :D

      Delete
  8. i ja volim stvari direktno iz ambalaže evo baš dok ovo pišem stoji mi sok u tetrapaku kraj komp. koji svako malo nagnem :D ahaha i mene sad zanima ovo sa poštarom :D

    ReplyDelete
  9. e i ja isto. volim kiki bombone.

    ReplyDelete
  10. Replies
    1. Nisam stigla da je napišem ovih dana, ali bit će sigurno ili prije ili tokom vikenda. :-)

      Delete

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

Sarajevo Šangaj

O udomljavanju, nastavak