Posts

Showing posts from March, 2012

Guilty as charged

Image
Postoje neke stvari koje volim raditi kada me niko ne gleda i koje me čine sretnom (onako kao što je malo dijete sretno kad skače po krevetu, ili se vrti u krug dok ga roditelji ne uhvate) pa ih često iz navike uradim i pred drugim ljudima koji reaguju skroz zbunjeno na to. Vjerovatno djelujem daleko ozbiljnije od toga, dok me ne uhvate na djelu.
Kad sam kući, stalno je upaljena neka muzika i ja, ako baš nisam sasvim neraspoložena, stalno mičem ruke, noge, dupe, sve, u tom nekom ritmu. Nekoliko puta me na radnom sastanku, kad neko na pauzi upali radio, znalo prenijeti da počnem plesuckati i mrdati guzom u ritmu i onda se sjetim gdje sam i obavezno vidim da me neko (ili svi!) gleda(ju). I tad vidim onaj zapanjeni :O pogled. Doduše ona stalna postava ljudi s kojom se družim je već navikla na te moje "ispade." 
Iako zvučim kao da sam gluha i ne čujem samu sebe, ipak volim pjevati u nekom ujednačenom tonalitetu koji svako može izvući. Volim to praktikovati u zatvorenim prostori…

Priče o upoznavanju

Image
Svi imamo barem jednu, bilo pozitivno bilo negativno, neobičnu priču kako smo upoznali nekoga. 


I met my wife at Silver Dollar City in Branson, MO. There was a “Youth in Bluegrass” band competition, and she was playing bass with her family, and I was playing banjo with a different band. We were the only two people our age, and she was (and still is) extremely attractive. I struck up some easy conversation, and then I manned up and asked her dad, that’s right her FATHER, if I could get to know her and potentially start a relationship. We got married about 1 year later, we’ve been married for almost 3 years, and our second child is on the way. Music is a great way to meet women.


We met 19 years ago at a party that neither of us wanted to go to, but friends begged us go to. So yes, you can find your other half somewhere you would normally never set foot like a goth club… 



I was her waiter at TGI Fridays when she was out with some triends, we were married a year later in Las Vegas. That was…

Topless Tuesday (Déjà vu blog)

Image
Utorak je dan za svlačenje starih grešaka iz prošlosti, slojeva straha, nevjerice i anksioznosti. Utorak je dan za nove početke.
Ponedjeljak niko ne shvata ozbiljno, ali utorak je druga priča.
"Počinjem vježbati od utorka."
"Od utorka idem na dijetu."
"U utorak ću prestati da mislim o tome."
"Nakon utorka počinjem ozbiljno štedjeti."

Odmah zvuči ozbiljnije, jer utorak je dan.

Utorak je novi ponedjeljak, samo bez, ponedjeljkove lijenosti, mamurluka, neispavanosti, garfildovske mržnje i umora od subote i nedjelje.

Utorkom je ok ogoliti dušu pred potpunim strancem. Ne srijedom, ili nedobog petkom. Utorkom se stvaraju ideje, započinju poslovi. Utorak je dan. Utorak je moj dan.


Život je da se živi, pare su da se troše

Image
Ovih dana bi konačno trebao biti finaliziran jedan projekat na kojem ekipa i ja radimo još od Nove godine i na kojem smo ostavili blood, tears and gold. Nakon što ispratimo tu finalizaciju projekta trebalo bi i da zaokružimo računicu i da mi mjeseci više nisu knap knap do marke.
A onda dio ostavim, a dio... uplatim sebi mali skok do Rima ili možda Firence... Čujem da je Firenca prekrasna na proljeće.

Artefakt (Déjà vu blog)

Image
Dah zahvaćen u grlu podriva ogrebotine na plućima koje još uvijek nisu zarasle, i dalje oslonjene na praznu špilju oblikovanu lijevim nizom rebara što se pružaju cijelom dužinom sve do lopatice upletene u niti koje vode do vrata na kojem se nalazi točka polazišta, prvi pršljen kralježnice, kojeg dotakne prstom dok zakopčava ogrlicu.
Tačno tu, na tom mjestu balzamovani su otisci usana, ali i na vratu i dalje niz leđa, preko pupka, uzdižu se ponovo i nastavljaju povratak u sjećanje na žmarce po koži koja je drhtala pred okupatorom.


Krajnje je neobično bilo sresti ga noćas i ponovo osjetiti onu tremu i drhtaje na koži. Valjda je normalno prihvatiti da, ma gdje bila i ma s kim bila, postoje muškarci u koje ću uvijek biti pomalo zaljubljena, pa makar samo na momente kada su tako blizu, da mi mirišu na prošlost.

O preporukama

Image
Gdje su nestala i jesu li ikada postojala vremena kada su učitelji, profesori, mentori, poslodavci, suradnici pisali vlastite preporuke na nečije ime... Gdje su danas ta pisma, s riječima poštovanja, pohvale, zahvalnosti i zadovoljstva zbog rada s tim velikim stručnjakom i krasnom osobom XY...

Iako sam ih napisala nemali broj do sada, počevši još od fakulteta pa do prvih poslovnih angažmana, nikada se neću privići da nije bizarno pisati pismo preporuke za samog sebe u trećem licu i nositi nekome samo na potpis.
Onda kažem sebi, kad je već tako kako jeste, pa ja ću se pošteno nahvaliti i prebaciti to fino u pdf format da mi niko ni jednu riječ ne makne iz moje krasote od preporuke. I nahvalim se ja tako, mada najčešće i s razlogom jer uvijek radim kao ženka konja, i onda razmišljam šta li će samo prolaziti kroz glavu tom mom preporučitelju kad i ako pročita ono moje pisamce.

Za one koji nisu ovako kao ja - prirodan talent, također postoji rješenje. Čak i ako nemaš ništa lijepo reći za sebe,…

Sunday thoughts

Image

Priča o Ines (Déjà vu blog)

Image
Danas sam se sjetila kolegice s fakulteta, moje drage Ines.
Ines je imala posebna tumačenja svega, od umjetnosti, književnosti pa do dnevnika i političkih emisija. Njezine teorije zavjere su me znale istovremeno tako nasmijati, ali i dobro zamisliti da sam je mogla slušati satima gotovo ne trepčući.
Bila je pravi primjer osobenjaka, ne samo zbog njenih priča ili načina na koji se oblačila, niti njene teget plave kose, već i zbog načina na koji zapali cigaru, zbog njenih gotovo o-kompulzivnih navika.
Ines naprimjer "nije znala" hodati lijevom stranom. Jednostavno nije bilo teorije natjerati je da hoda s lijeve strane trotoara, ulice, hodnika, mosta, a da, mosta pogotovo. Panično se bojala mostova i uvijek sam je vukla za rukav, dok je ona žmireći bauljala među prolaznicima. Zapravo ja sam to vrlo brzo prihvatila i nisam je nikada ni tjerala da nešto radi mimo tih svojih neobičnih navika i vjerovatno me upravo zbog toga i voljela.
Sav njen fakultetski pribor je tokom praktičnih…

21 Tips To Wake Up Early

Image
Za one koji kao ja imaju problem s ranim buđenjima, evo nešto korisno za pročitati, a možda pomogne i u praksi:
1. Create a compelling reason to wake up early. 
Almost all attempts to wake up early fail because there isn’t a strong enough reason driving this habit change.  If you really want to wake up early, you need to first have a strong reason on why you want to do it.
2. Cut out the stimulants that affect your sleep schedule, namely caffeine and alcohol.  These mess around with your sleep and quality of your sleep, which subsequently affects your waking time.
3. Make a transition. If you always wake up at 10~11am, it isn’t too realistic to expect that you will immediately wake up at 5am the next day. Start off by improving your waking time by 15~30min every day until you reach your goal.
4. Create a reward for accomplishing this goal. 
A reward creates additional motivation. (Though if you satisfy #1 and have a compelling enough reason to wake up early, a reward wouldn’t be necessary.)

I am not who I say you are

Image
Biberlee je izrazila želju da čuje i moje odgovore na sljedeća pitanja, a kako su pitanja zanimljiva, skontala sam što da ne. Pošto sam primjetila da su svi već obredali postove sa sličnom tematikom, neću nikoga imenovati, a i nemam apsolutno nimalo inspiracije za smišljanje nekih kreativnih pitanja.
1. Najdraži komad nakita i zašto? Pošto sam više orjentisana na detalje kada je u pitanju izgled i znam izgubiti dosta vremena da složim neku odjevnu kombinaciju po svom ukusu, a većinom baš te detalje niko ne primjeti, ili samo pojedinci koji su i sami takvi, rekla bih naušnice.
2. Jesi li jednostavna ili komplikovana osoba - i potkrijepi objašnjenje anegdotom iz života!  Ne znam jesam li komplikovana, ali imaju neki drugi epiteti u kojima se pronalazim i koji me čine komplikovanom. Iz života bih mogla navesti toliko toga, ali da bude što kraće, napisat ću samo dvije anegdote.
Imam jednu prijateljicu o kojoj često pišem na blogu - Anu. S Anom imam običaj poslijepodne trknuti u "stari&quo…

Stepenici razvoja i razumijevanja (Déjà vu blog)

Image
Ne sjećam se sa sigurnošću prve knjige koju sam ja sama pročitala i to mi je malo krivo oduvijek, ali mislim da znam koja mi je knjiga prva bila poklonjena (mimo onih koje sam dobila od roditelja). Bio je to Moj prvi slikovni rječnik - autor Richard Scarry i to je rječnik za djecu engleskog, hrvatskog i njemačkog jezika. Okolnosti pod kojima sam dobila tu knjigu su mi i dan danas neobične. Bilo je to kada sam s 4-5 godina radi visoke temperature i upale grla završila u Domu zdravlja na Otoci. Sjećam se da sam bila potpuno iscrpljena i blijeda, gotovo da nisam ličila na ljudsko biće. Dok me je majka vodila kroz hodnik na dječiji odjel doktoru vukla sam se kao da su mi noge slomljene. Sjećam se da nisam osjećala da uopšte imam snage da hodam i pridržavala sam se za majčin kaput dok smo usporeno koračale hladnim betonskim stepenicama. U čekaonici, dok smo sjedile, prišao nam je nepoznat čovjek i gledajući u mene sažaljivo upitao šta mi je. Nije mi se dalo da odgovaram, da dižem glavu, da…

Nekad je Sutra jedna velika crna rupa

Image
U kuhinji imam pločice. Neke standardne kuhinjske pločice koje su došle sa stanom uobičajenog apstraktnog motiva. Zagledam ih redovno dok pripremam večernju kafu. Prvo što sam raspoznala na njima je neki muški lik sa nepravilnim štapom u ruci. Strašno nalik na Vegetu iz Dragon Balla. Nakon toga sam jedno veče ugledala kartu Indije, a zatim i pticu s golubovom glavom i ogromnim krilima. Noćas sam po prvi put primjetila i jedno pravilno malo srce. Ne znam zašto sam zadržala te pločice, nije da se uklapaju u moju kuhinju, ali bilo bi mi čudno da ih nema. ... Kod pojedinih ljudi nikada nisam načisto da li su samo jednog dana odlučili da isključe mozak i nastave živjeti skroz isključenog mozga s ponašanjem koje je jedino dopustivo djetetu do četvrte-pete godine, a nikako odrasloj osobi, ili su ti ljudi samo strašno bezobrazni. Toliko bezobrazni da ih nije ni sramota, niti smatraju da je to što rade nešto nenormalno za njihove godine. Jednostavno su s vremenom sve više pomjerali granice vlast…

A bit of lusting after someone does wonders for the skin.

Image
A bit of lusting after someone does wonders for the skin. Elizabeth Hurley


Kada je koža u pitanju, vjerovatno je vrlo mali procenat ljudi na svijetu, koji su u potpunosti zadovoljni onim što su dobili po rođenju. Ili je presvjetla, ili pretamna, ili preosjetljiva, ili suha, ili masna, ili sklona alergijama, ili ko zna šta... ali koža je definitivno jedan problematičan organ koji mnogima zadaje glavobolje.
Moj problem s kožom je hormonske prirode i cio život balansiram između premasne i presuhe kože, ovisno o spektru neuravnoteženosti hormona u određenom periodu života. Negdje do 21-22. godine svakodnevno pranje kose i onaj grozni sjaj na licu od masnoće su me izluđivali i baš zato što znam koja je muka naći odgovarajuće preparate u takvoj situaciji i što, prije nego išta odlučim da kupim, pretražujem google za recenzije, danas pišem o ovome. Dok sam imala masni tip kože lica, evo šta mi je donekle pomagalo:
1. Blaznice za lice koje skidaju masni sjaj - ljeto je bez toga pakao i bilo …

On nije Sančo Pansa i nikad neće biti (Déjà vu blog)

Image
Ako ima nešto što je Tanja kod njega mrzila više od ičega na svijetu, onda je to njegov konstantni pesimizam. Kad bi mu ispričala da će podići zahtjev za reklamaciju, jer već treći mjesec Telekomov račun za telefon obračunava minutažu za neke telefonske razgovore s brojevima koje ona nikad nije pozvala, niti zna ko su ljudi iza njih, on bi joj odgovorio da samo uzaludno gubi vrijeme na to i da će račun svakako na kraju platiti. Svi znaju da Telekom krade, ali niko tu ništa ne može.
Kad bi spomenula da nije uredu da račune, umjesto u sandučetu, nalazi razbacane posvuda u stubištu i da ne razumije zašto je poštaru toliki problem gurnuti kovertu u sanduče, onda bi on opet pronašao neki izgovor za BH Poštu, ili bi joj nabio na nos njeno elitno naselje, u kojem se svaki ulaz zaključava. Jer, nisu poštari, a ni Pošta problem, problem su zaključani ulazi, koji nigdje drugo na svijetu ne postoje, osim u njenom fensi elitnom naselju u BiH, gdje pošta ne dopire.
Vremenom je Tanja jednostavno odu…

Darivanje je moja supermoć (Déjà vu blog)

Image
Dar je jedan od najjednostavnijih oblika da se nekome kaže toliko toga, bez ijedne jedine riječi.
Darom pokazujemo koliko nam je do osobe koju darujemo stalo, koliko pratimo šta nam govori, čemu bi se mogla radovati, šta bi moglo biti praktično, a šta totalno nepotrebno, ali tako specifično da je upravo radi toga predivan poklon.
Darovi mogu biti trajni, ne samo svojim postojanjem, nego i samom uspomenom na momenat koji je taj dar obilježio. Mogu biti skupi i luksuzni, a mogu biti jeftini i znak privrženosti. Ali definitivno svaki dar bi trebao biti jedinstven, barem po ideji koja stoji iza njega.
Uostalom svakim darom darujemo dio sebe. Neko što manji dio što je moguće, a neko nimalo ne škrtari i nesebično sebe daje iznova i iznova.
Baš zbog toga obožavam vrijeme darivanja i obožavam darivati voljene osobe. Nekada mjesecima ranije počnem razmišljati o ideji šta pokloniti nekome za rođendan, godišnjicu, diplomiranje, na useljenje, rođenje djeteta, vjenčanje, razvod, you name it.
Ipak, k…