Priča o muzici (Déjà vu blog)

Music has always been a matter of Energy to me, a question of Fuel. Sentimental people call it Inspiration, but what they really mean is Fuel. I have always needed Fuel. I am a serious consumer. On some nights I still believe that a car with the gas needle on empty can run about fifty more miles if you have the right music very loud on the radio.

Roka je upoznala sasvim slučajno, na proslavi rođendana. Desilo se tako da je grupa muških u prolazu odlučila upasti na tuđu proslavu rođendana, nepozvano i neočekivano. Bili su tu dobrih petnaestak minuta, prije nego što je iko primjetio da su prisutni i da njih niko ne zna. Ispostavilo se da su dečki sasvim ok i da ne misle praviti belaj što je bilo dovoljno da s odobravanjem ostanu.

Roko je bio jedan slučajni Splićanin s pivom u ruci kada je prišao slavljenici i zahvalio na gostoprimstvu. Pristojno se izvinuo što nema ništa prikladno za pokloniti i ponudio sebe za ples. U pozadini je svirala Californication, a on ju je upitao voli li Pepperse. Možda i voli, možda ne. Zapravo nije ni sama znala. Možda da je nekad poslušala više od pet pjesama... moguće da bi ih i voljela.

U narednih pola godine imala je priliku upoznati bolje sebe s Rokom i sebe s Peppersima. Roko je bio tipični Splićanin. Lijep, visok, ugodan i strašno jednostavan. S Rokom je sve bilo, onako kako je zvučalo i izgledalo. Što vidiš, to i dobiješ. A Roko je bio neophodan za sunčane dane na plaži, poželjan dok si osuđena na sobičak metar sa metar, jer vani dere bura kroz kosti. A onda je vremenom postajao i više od toga. S mirisom na morsku sol i modrim sjajem u očima, bio je osjećaj slobode, opuštenosti. Simbol jednog vremena i jednog grada kojeg je zavoljela.

Danas joj Peppersi stalno mirišu i zvuče na Roka. Uvijek. Bez iznimke.

Poslije toga, još dugo nijedan nije ostavio tako upečatljiv muzički trag na njoj kao Roko. Bilo je tu i strastvenih zaljubljenika u muziku, ali nisu se primali. Nisu je znali privući, naučiti na nove melodije, intonaciju, note. Sve je to potrajalo dosta dugo.

Na kraju je prihvatila, da je Roko vjerovatno imao jedinstvenu moć, koja se rijetko sreće. Ali, kako to inače i bude, kad ne očekuješ apsolutno ništa, sve ti se desi. I tako je stigao Led. Kompleksan, slojevit, mračan i neprobojan. Kada bi zaključila da je njegova prisutnost, ma koliko privlačna bila, zapravo besmislena za oboje, pokazao bi joj neku novu dimenziju sebe. Neki smisleni, jednostavni dio, koji opet nikada nije bio samo dio, a još manje jednostavan. Ipak i pored neuspjeha u pokušaju da ga dokuči, da mu da viši smisao, kojeg on možda nije nikada ni imao, Led je bio jedna savršena harmonija, zasebno besmislenih, čudno mračnih i očaravajuće magičnih frakcija. Jedina smislena stvar kod Leda, je bila njegova ljubav prema muzici, prema jednom bendu, što je na kraju jedino od Leda i zadržala za sebe.

Comments

  1. Moja prijateljica je jednom rekla - da se nisam zaljubila, nikad ne bih zavoljela tu i tu muziku. Kod mene je ista stvar, svaka ljubav je ostavila trag i na muzički ukus. Neka malo jači, neka slabiji. Ali svako ima pjesmu koja mi zamiriši na njega kad je čujem.

    ReplyDelete
  2. I dan danas mi zamiriše svjež hljeb u pekari preko puta željezničke stanice, izraz na licu ljudi koji su žurili da se maknu i njen lagani, neodmjereni korak i skakutanje po lokvicama, i mogu osjetiti kišu kako lupka po kapuljači i kako klizi niz prste dok pokušavam pojačati novi mp4 player dok mi svira "ta-i-ta" stvar od Machine Head-a kad sam je prvi put vidio.. ^^

    neke stvari se zbilja znaju urezati pod kožu. :)

    ReplyDelete
  3. Kod mene je baš obratno :) Oboje smo bili entuzijasti i voljeli iste stvari tako da mi je sad hrpa glazbe na crnoj listi :) Bar privremeno.

    Ovi drugi nisu bili glazbeni tipovi :)

    ReplyDelete
  4. Kako je ljubav ikad mogla ići bez muzike? Meni kad zasvira od Tom Waitsa- I hope I don't fall in love with you, srce zaigra i zaigrat će uvijek, koliko god prođe vremena. A ti budi sretna što su ti muškarci dolazili s boljom muzikom, zamisli da su ti uspomene zapele uz Bijelo Dugme :)

    ReplyDelete
  5. Kod mene je svaka nova ljubav donosila i novi muzički pravac ... Nikako "šaltanje" s jednoga na drugi, nego neko suptilno miješanje i njihovo stapanje jedan u drugi. Danas mogu slobodno reći da na jednoj plejlisti prepoznajem sve svoje ljubavi i baš mi je nešto drago. Raznovrstan ukus... može li bolje? :-)

    ReplyDelete
  6. @svima - nekad muzika, nekad pokreti i gestikulacije, svježe pecivo, mirisi, slike nekih momenata u glavi itd, ali najbitnije je: svi pamtimo te "sitnice" koje nas vežu za ljude i zbog kojih nam i dugo poslije rastanka, dolaze u sjećanje.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

O udomljavanju, nastavak

O udomljavanju