Ona se zabavljala sa mnom

Mirso je u svoje vrijeme, dok je bio mladić, volio da izlazi s različitim djevojkama i da se neobavezno zabavlja s njima. Sve su one većinom bile pametne, lijepe, materijal za udaju, ali nije Mirso htio da se ženi. Za vrijeme fakulteta Mirso je upoznao jednu Sarajku s kojom se počeo viđati i zabavljati isto tako skroz neobavezno kao i s drugim djevojkama. Ali ta je veza potrajala, godinu, dvije, tri, pa onda i četiri. Pošto su oboje već prešli sredinu dvadesetih godina u vezi jedno s drugim, jedan dan, ta djevojka njemu kaže: Znaš Mirso, dosta smo se mi vodali i zabavljali. Ja hoću porodicu, hoću djecu, a kad god okrenem priču na tu temu, ti ušutiš. Mislim da je došlo vrijeme da sa sobom rasčistiš šta želiš dalje, pa ili da se uzmemo ili da se raziđemo. 
Mirso je razmišljao par dana o tome. Volio je on nju tada, ali je ipak zaključio da mu još nije vrijeme da se ženi, pa su se razišli. 
Prvih par dana, razmišljao je kako je tako najbolje, da se mogao dobro zeznuti, da nije raskinuo vezu sa njom. Već petog dana, Mirso je shvatio da mu nedostaje ta djevojka. Poslije sedam dana se počeo pitati, a što se ona njemu ne javlja. Pa od nje ni riječi, ma ni da je sretne negdje.

Uspio je Mirso da se suzdržava nekih mjesec dana, ali već tridesetdrugog dana je odlučio da ne može više i da će je nazvati. Pozvao je na kraju i dobio njenu majku. Poslije par uobičajenih rečenica, upitao je kako je njena kćerka i što se ne javlja. 
Bolan Mirso, zar nisi znao, ona ti se udala. Eto prije par dana je bila svadba. 
I tako je Mirso dobio odgovor, što mu se bivša djevojka ne javlja i što je više ne viđa.


Kaže da je tada shvatio kako se varao sve te godine, misleći da se on zabavlja s njom, a zapravo ona se sve  to vrijeme zabavljala s njim.

Mirso je inače rođen u Visokom, a živi u Sarajevu još od završetka fakulteta. Nakon tog saznanja da se djevojka koju je volio udala, ni mjesec dana, nakon njihove veze, odlučio je da ostane u Sarajevu. Još dugo godina nakon rastanka, nadao se da će se oni ipak razići. Sad, nekih četrdesetak godina nakon toga, vjerovatno se više ne nada. Iako se poslije toga zabavljao s nekim drugim djevojkama, Mirso se nikada nije oženio.


Comments

  1. A sve nešto mislim, ne bi se on oženio njom ni da je ostala slobodna. Čini mi se da je ljudima stvarno uvijek slađe ono što ne mogu imati...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Najčešće ispadne tako. Ili jednostavno ljudi uzimaju jedni druge za gotovo pa postanu svjesni koliko im je zaista neko bitan tek kad ode.

      Delete
  2. Uvijek mi se ovako sažali na budaletine koje su same sebi krive za sjeban život. Ima puno Mirsi i Mirsada na svijetu...

    ReplyDelete
  3. This comment has been removed by the author.

    ReplyDelete
  4. Moraš se prvo onom matičaru najavit, ne može to tako...

    (jes dobro ovo što moreš brisavat svoje komentare)

    ReplyDelete
  5. pomislila sam isto sto i marsovka ali ona me preduhitri... ma nisu svi ni za braka... zato je za neke najbolje da nikada ni ne ulaze u isti

    ReplyDelete
  6. Biberlee - ko se zajebe, uvijek kasno shvati. Ali nešto kontam, pa kakva je i ta njena ljubav bila, ako se udala u roku od mjesec-dva.

    Dajdža - kazah ti, to su bila druga vremena. Tad je sve brže išlo. :P

    uSvijetu - ko zna, možda bi im bilo suđeno da se raziđu i da su se uzeli.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

Sarajevo Šangaj

Proces donošenja velikih životnih odluka