Izgubljeni zapis (Déjà vu blog)

Nekad me mehaničke potrebe odvedu neočekivano u lokale, koje iz nekog razloga, zauvijek pohranim u sjećanja kao simbol jednog mjesta koje sam posjetila, u kojem sam boravila, i koje sam zavoljela.

Kao što je moja potreba za jakom, nešećerenom, crnom kafom s mlijekom i vrhnjem. I tako već sedam dana svako jutro ustanem, prošetam do ugla između tezge s voćem i povrćem i ribarnice. Sjednem na tom uglu u mali, neposjećeni kafić s divnom muzikom i naručim najbolju ikad crnu kafu, tačno onakvu kakvu je ja pijem.

Svako jutro, mladi ljubazni konobar mi servira moju kafu s božanstvenim čokoladnim keksićem, čijeg se imena sad ne mogu sjetiti, ali koji je taman dovoljno savršen i doziran da probudi sva čula. I čašu vode uz to.

Već sedam dana, jutro umije kiša i krasi mi boravak toplom melanholijom intimnog druženja s kišobranom, mantilom i mirisom uranenjog proljeća u zraku.

U moj mali kafić osim mene dolazi još par redovnih gostiju i sve je tako uobičajeno svakog jutra, što čini atmosferu gotovo porodičnom. Prije mene dođu dva gospodina srednjih godina i zajednički za istim stolom svaki čita svoje novine uz čaj. Onda dolazim ja i naručujem svoju kafu uz knjigu, a zatim još jedna djevojka u srednjim tridesetim godinama, koja se drugarski pozdravlja s konobarom i naručuje kapučino.

Ponekad dok ispijam gutljaj mog kofeinskog napitka, podignem pogled sa knjige i upratim pokojeg prolaznika i neku ženu koja se ogleda u susjednom izlogu i pokušava, balansirajući s kišobranom i vjetrom, da namjesti suknju, letimice bacajući pogled okolo da li je pri tome iko gleda.

Uz zvuk zvona jedne stare katedrale iz susjedstva, platim račun i započnem novi dan.

I ponekad pomislim na tvoj glas i tvoje usne.



- Februar 2008.

Comments

  1. Sjećam se ovog posta :). Prelijepo.

    ReplyDelete
  2. Post je za deset:) I tako svakidašnji da svaka druga devojka se može prepoznati u njemu! Jer na kraju krajeva sve mi volimo kafu i imamo nekog na koga pomislimo u tim specijalnim trenutcima! Svaka čast.....Veliki poz

    ReplyDelete
  3. Da čovjek poželi vratiti svoj jutarnji ritual, na koji često zaboravi... :)

    ReplyDelete
  4. de pokaži gdje je kafić taj :P p.s. paul simon <3

    ReplyDelete
    Replies
    1. U Sarajevu još uvijek tražim nešto slično. :D

      Delete

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

O udomljavanju, nastavak

O udomljavanju