Ono ljudsko u virtuelnom prostranstvu interneta

Sada je već gotovo neminovno da je barem jedan vaš nevirtuelni poznanik imao jednog ili više virtuelnih poznanika, koji su možda nakon izvjesnog vremena postali i stvari poznanici, pa čak i prijatelji ili i više od toga. Ma koliko osuđujem sve asocijalne pojave koje internet donosi u život pojedinca, kao što su chatovi umjesto stvarnih razgovora uz čaj ili kaficu, ili lajkovanja preko Facebook-a, umjesto stvarnih malih i velikih sviđanja i pogleda ispod obrva, toliko mi je ipak divnih ljudi ovaj internet donio u život. Ne mogu reći da nisam imala niti jedno loše iskustvo. Zapravo samo mi je blogger.ba donio neke čudne i loše ljudske naravi sa sobom, ali mimo toga, ipak je više onih pozitivnih, nego negativnih sjećanja i uspomena, što na druženja, (u)poznavanja i stvaranje ličnih veza koje su počele preko veza interneta.

U kontekstu priče, moram spomenuti jedno ludo poznanstvo koje mi se upravo dešava(lo) ovih dana. Prije par godina, moja želja za čitanjem šta to pametni ljudi diljem svijeta imaju za reći, me je odvela na blog jednog kolumniste iz Amerike. Kako sam mu ja ostavljala često kritike i komentare sa linkom do moje galerije slika na jednom drugom sajtu, tako je on imao priliku zaviriti u svijet godišnjih doba u Sarajevu i još ponekom gradu u BiH i mimo BiH, u koji bi mene ulice donijele. Čovjek se naprosto oduševio našom malom razdjeljenom, napaćenom, ali prelijepom državom i odlučio da dođe u posjetu. 
Nakon godine dana planiranja kad, šta, kako i gdje, prošle sedmice je doputovao. Već nakon prvog dana obilaska, prvih ćevapa, prve posjete Bjelašnici zaključio je da valja opet isplanirati novu posjetu. Ovaj put za ljeto.
I zar nije nestvarno da je danas sasvim uobičajeno i sasvim moguće doživjeti jedno takvo iskustvo, upravo zahvaljujući virtuelnoj mreži riječi, slika, stranica, a koja povezuje sve ćoškove svijeta, ali i ljude koji u njima žive.

Comments

  1. Zanimljivo :)
    Ja sam na sličan način pronašla par divnih prijatelja, ali još uvijek nikad preko bloga. A baš preko bloga je vjerovatno ljepše, jer te osoba dosta može zainteresovati prema načinu na koji piše, razmišlja...

    ReplyDelete
  2. Ja sam čak i preko debilnog dernek.ba servisa pronašla prijatelje u pravom smislu riječi, s kojima se i dan danas družim. Da ne spominjem blogspot servis, imam samo divna iskustva, hvala Bogu.

    U našu zemlju se i možeš zaljubiti jedino ako ne živiš u njoj.

    ReplyDelete
  3. Mislim da bi ti za to trebala dobiti nesto para iz budeta za turizam BiH :))

    ReplyDelete
  4. Meni je internet donio toliko toga dobrog, pa i jednu prekomorsku ljubav, jednom nekad :D. A svi se stranci zaljube u BiH. Jer ne moraju živjeti tu buhahah :D.

    ReplyDelete
  5. C - možda sam ja upoznala previše blogera i blogerki, pa mi ta čarolija nije više nimalo čarobna. Mogu samo reći everybody lies, čak i na blogu. :D

    B - eeeh dernek. Dosta ljudi mi je reklo da su na derneku pronašli prava prijateljstva. Blogspot/blogger se i meni dopada. Drugačija je atmosfera ipak, nego na domaćem bloggeru.
    Ova zadnja rečenica ti je pun pogodak. :D

    Svjetska - da im se prijavim kao promoterka? :D Eh, jedino ako bi im naglasila da sam promoterka-volonterka. :D

    M - i to je jedna pozitivna strana interneta. :D I ja bih voljela BiH puno više da mogu otići negdje drugo i raditi šta radim ovdje kad god hoću.

    ReplyDelete
  6. Pa to je fakat cool. Sta jos veli za nas? :-)

    ReplyDelete
  7. Super mu je bilo što se kod nas ljudi šetaju ulicama i uživaju u tome. Kaže kod njih ulice puste, niko ne šeta. Što su mu tek cure lijepe. :-) Nikako mu nije bilo jasno kako iko može pušiti cigare kraj ovolikih natpisa na prednjoj strani da nikotin izaziva rak i moguću smrt. Kod njih to sve sitnim slovima i negdje na dnu kutije. Bio je fasciniran zgradom Akademije. :D

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

Sarajevo Šangaj

O udomljavanju, nastavak