"The greatness of a nation and its moral progress can be judged by the way its animals are treated. " - Gandhi



Šta bi o nama naše životinje rekle?
Šta bi o nama rekao onaj konj što je jeo iz smeća i šetao ulicom napušten i zapostavljen, danima?
Šta bi o nama rekli naši psi, lutalice?
Šta bi rekli o ljudima koji ih šutaju nogama i psuju?
Šta bi rekli o ljudima koji su ih napustili i izbacili iz svoga doma?
Šta bi o nama rekle naše napuštene mačke?
Odbjegle papige?

Šta bi o nama rekli, kad bi mogli, kad bi imali kome.

Ne mogu i nikada neću moći da shvatim um vlasnika, koji dok ima krov nad glavom i hljeba za pojesti, može izbaciti životinju na ulicu. Životinju koju je on lično izabrao. Životinju koja je prihvatila da bude njegov životni životinjski partner i u dobru i u zlu. Životinju koja ga može samo voljeti, na svoj životinjski način.

Ja mogu biti bolesna do krajnjih granica bolesti, mogu biti u depresivnom stanju kada mi je mrsko sebi pripremiti doručak, kada mi je mrsko iz kreveta ustati, mogu biti sjebana, slomljena, ali moj mačak nijednom nije ostao gladan, žedan, u prljavom, bez svojih igračkica, bez moje pažnje. Moj mačak je ravnopravni član porodice. Ako mu je loše, jednako mu zovem veterinara i plaćam troškove liječenja, kao da je loše bilo kojem drugom članu porodice. Jednako nastojim da bude sretan, kao što nastojim da je sretan bilo koji moj prijatelj, jer je on moj najbliži životinjski prijatelj.
Nikad svoj bijes ne bih mogla iskaliti na njemu i nikad mu ne bih mogla zatvoriti vrata svog doma, osim ako ne bih imala više tog doma. A i tada bih učinila sve da mu nađem novu porodicu, da ga voli, mazi i pazi, a ne da ga izbacim na ulicu, kao istrošenu papuču, ili komad namještaja.
I ne, nikada neću moći razumjeti razloge vlasnika životinje, koji nije imao drugog izbora, osim da istjera tu životinju na ulicu, koji nije imao drugog načina vaspitanja, osim da životinju tuče, koji nije imao drugog načina, osim da životinju ostavi da boluje i da umre. Uvijek postoji način, ako je nama dovoljno stalo.

Šta bi rekao onaj pas od jučer, zapao u tramvajske šine, o ljudima koji su ga gledali kako se muči i nisu mu htjeli pomoći? Uredno su čekali svoj tramvaj, da stignu na svoje poslove i valjda ni sekunde nisu pomišljali o posljedicama prelaska tramvaja preko tih šina i preko tog psa. Bitno je da stignu na posao, da ne zakasne.

Comments

  1. :(. Pa kako je zapao, duša... I nadam se da si mu pomogla.

    Ljudi su ogorčeni ovolikim brojem lutalica, mislim da su svi izgubili suosjećajnost prema njima. A gledam neki dan, i naljuti me baš, prolazi dedo sa štapom, pas leži na travi, ni ne gleda ga, on stade i počne na njega štapom. I onda se čude što ih ''bez razloga'' napadaju...

    I konjo me baš rastužio kad sam vidjela...

    ReplyDelete
  2. Ne znam kako ni koliko je bio tu. Ja sam bila s druge strane saobraćajnice, a u međuvremenu kod te tramvajske je stajalo auto i neka djevojka je već pokušavala da ga izvuče. Pomogao joj je još jedan momak i izvadili su ga malo prije tramvaja.
    Znači s tramvajske stanice niko nije ni probao da mu pomogne, nego je ta cura zaustavila auto na sred otvorene saobraćajnice, izvukla ga i odvezla veterinaru.
    Ja ne znam ni šta je bilo s konjem. Vjerovatno su ga vratili tom čovjeku koji ga je i pustio da onako luta ulicom i rovi po smeću...

    ReplyDelete
  3. Marsovka, niko ih ne može "vidjeti očima" ali kad se da prijedlog da se lutalice kastriraju kako bi im se smanjio broj, onda je to ugrožavanje životinjskih prava i svi odjednom imaju mišljenje i stavove o tome.

    Ja također nikad neću moći razumjeti osobu koja postupi loše prema ljubimcu, lutalici, nebitno, ali pogotovo ne mogu razumjeti osobe koje snimaju video kako bacaju mačiće u vodu, ili psa sa krova zgrade ili kako im stavljaju pedarde u razne otovore na tijelu.
    Takve bih streljao, ne bih ih slao u zatvore niti na liječenje nego jednostavno, dobro staro, strijeljanje.

    Nedavno sam čuo priču, ne znam da li je istina, da je lik "ujeo" svog psa za vrat, toliko snažno, da je pas počeo mnogo krvariti pa je na kraju i iskrvario......mislim :S wtf?!

    Tvom mačku je jako dobro.
    Ne bih da me krivo shvatiš, ali ja bih rado bio tvoj maćak. :DI
    Bio bih voljen, mazili bi me, i imao bih uvijek šta jesti.
    Idealno. :D

    ReplyDelete
  4. Mislim da imaš veoma sretnog mačka. :) I ja jako volim mačke.

    “Dogs come when they're called; cats take a message and get back to you later.” Mary Bly :-)

    Nije mi jasno sad, niti će ikad biti, kako neko može biti okrutan prema životinjama. Kad te pogledaju onim okicama... :(
    Hajde i nekako ako neko ne voli životinje cijeli život, nego još mi je gore kad izbaci na ulicu vlastitog ljubimca. Pa zar si ga odjednom prestao voljeti, wtf? :/

    ReplyDelete
  5. Zbog ovakvih i sličnih stvari ljudi mi se zaista gade. Jednostavno ne mogu da vjerujem, niti da razumijem zašto su tako okrutni prema životinjama. Ja inače slijedim ono: "Ko ne voli životinje, ne voli ni ljude", i u većini slučajeva tako se zaista i ispostavi...
    Vjeruješ li da sam bila sa momkom koji je, znači sa osmijehom na licu, pričao kako je ZAPALIO mačku prije par godina. a kasnije mi tvrdi da se promijenio, ma daaaj! I definitivno sam tad ohladila potpuno, ma zgadio mi se.

    Ja imam 4 mačke. :) I najradije bih ih u kući 'držala' uvijek, no to nije moguće zbog mamine alergije... Ali uvijek su tu, na terasi ili u predsoblju :D

    ReplyDelete
  6. Dum Dum - da, vrlo interesantan fenomen. Ljudima kastriranje smeta, ali nije im smetalo uspavljivanje životinja, a i danas često čujem kako bi mnogi radije da se lutalice uspavaju, nego što su na ulicama, jer ih je previše. Ali ko je za to kriv? Pas, životinja, koji je slijedio svoje nagone, ili vlasnici? Pa upravo ljudi koji svoje ljubimce nisu kastrirali, nego su ih puštali da se razmnožavaju bez ikakvog nadzora i obzira, što s drugim ljubimcima, što s cukama s ulice (a onda bi štence, mješance, u najboljem slučaju podijelili, a u najgorem, opet izbacili na ulicu ili ubili) su i doveli do toga da sad imamo situaciju da ih je toliko.
    Zlostavljači životinja su mi na istom nivou zaostalosti i dehumanizacije, jednako kao zlostavljači djece i slažem se s tobom, kazne bi trebale biti mnooogo strožije od nego kakve su trenutno iako sumnjam da ćemo jedan takav zakon ikada doživjeti.
    Moj mačak je hadžija. :D Ima i besplatno zdravstveno uz sve to nabrojano. Njemu dobro, šta ga briga. :D

    Raskoljnikova - meni su mace na posebnom mjestu, iako sam onako svaštaraš. :D Volim stvarno svakakve životinje. Komotno bih mogla odseliti i živjeti na farmi. Ne bi mi bilo mrsko. :D
    Mislim da takvi ljudi i nisu u stanju istinski voljeti svoje ljubimce kao ravnopravna bića sebi. Uvijek ostaju "životinje" za njih. Manje bitni, manje vrijedni od čovjeka...

    Eva - mene je zgrozio snimak djevojčice kako baca štence (ili su bili mačići) u jezero. Mislim, ako ni dijete više nema milosti, šta onda očekivati od starijih. Ili kada pročitam da je neko seksualno zlostavljao svoju životinju, heej, koja je to razina mentalnog bolesnika, ljige od čovjeka...

    ReplyDelete
  7. Gdje da kliknem da te folou?
    :)

    ReplyDelete
  8. Izgleda da dynamic view nije još ubacio follow gadget kao opciju, na starom dizajnu sve funkcioniše. :-)

    ReplyDelete
  9. Nemam ti pojma, ali meni djeluje da je nešto poremećeno u našem odnosu uopšte sa ljudima, kamoli sa životinjama. Iskreno, imam rodicu koja živi u inostranstvu i u stanu ima dvije mačke, uredno su ih kastrirali, vode ih veterinaru i sve to, međutim, kad su ih doveli ljetos ovamo (bile su u kamp kućici, na koju su navikle, dakle nije toliko promjena prostora kriva) meni su djelovale kao da im je totalno ubijena želja za životom, nemaju normalnih životinjskih reakcija ni na što. Žive u kući s ljudima, ne viđaju druge mačke, ne love, ne othranjuju mlade... Beskorisne su nekako. S druge strane, ja sam "usvojila" mačku lutalicu, živi u mojoj šupi, ulazi i izlazi kako hoće, jede ono što ulovi ili dođe i traži hranu ispred vrata ako nije imala uspješan dan... Savršena mačka, napola divlja, ali normalna, po mom mišljenju. Imaće mlade za dva mjeseca, odgojiće ih da love i preživljavaju u poluurbanoj sredini, i ono... To je to? Ja lično mislim da ograničavati životinju na prostor od 30 kvadrata, uz kastriranje i sve to nešto kvari prirodan tok njenog života. Okej, ako se previše lutalica narodilo, ono, kastracija jest rješenje, bolje nego uspavljivanje... Ali mi to da životinji oduzmeš dio njenog života samo da je ti možeš maziti u kući mi nekako djeluje... Kao da joj uzimaš smisao postojanja? (Samo moje mišljenje)

    ReplyDelete
  10. Ma dobro, svako ima pravo na svoje mišljenje, to nije sporno.
    Fazon je što niko od nas ne može ulaziti u sferu načina odgoja ljubimca od strane vlasnika isto kao što niko od nas ne može nekome pametovati kako da odgaja vlastito dijete. ALI kada vidiš da neko dijete zlostavlja, ne hrani, ne liječi i zanemaruje, možeš pozvati socijalne radnike, jer postoji kakva takva zaštita interesa tog djeteta, postoje kakva takva zakonska prava, ali i obaveze roditelja, dok s druge strane životinje nemaju ništa od toga i isključivo ovise od dobre volje i samilosti svojih vlasnika. Ja sam na to mislila dok sam ovo pisala, na to da i te životinje zaslužuju neka prava i zaslužuju brigu, ako si se već odlučio da ih imaš.
    Meni je donekle besmisleno raspravljati o tome koliko je humano ili nije držati životinje u kućama (bez obzira na veličinu kvadrata) i pri tome mislim na držanje životinja koje su za kuće, a ne životinja koje su za otvorenog prostora (poput velikih pasa, domaćih životinja, divljih životinja i sl.) jer je ta životinja genetski vjekovima već formirana da bude u pratnji čovjeka i da dijeli prostor s tim čovjekom i da se čovjek brine o njoj. Moj mačak nije rođen u šupi i nije nikada naučio da lovi za sebe i bilo bi nehumano od mene, da ga iz neke "humanosti" pustim vani da bude "slobodna" životinja i lovi i "uživa u slobodi" jer nema potrebno znanje da bi preživio. To što se tebi učinilo da su te mačke beživotne je tvoja neka opservacija, možda nemaju dovoljno odgovarajuće socijalne interakcije i zanimacije, tj. možda im je bilo dosadno, možda je ipak i promjena u pitanju, ako je neka vrsta mačke koja slabo podnosi promjenu, ali te mačke nisu zanemarene u smislu o kojem sam ja ovdje pisala. Jer životinja koja nije poludivlja životinja kako ti opisuješ svoju macu, ne zna da se brine za sebe i da sebi pronađe hranu i preživi hladnoću i onda nema nikakvog ni H od humanosti ostaviti takvu životinju na ulicu. One su ipak nahranjene, zdrave i s krovom iznad glave.
    A što se kastriranja tiče, ja opet kažem da su te moralne dileme da se tim postupkom životinji nešto uskraćuje samo rezultat nedovoljne informisanosti, jer svi oni koji svojim ljubimcima ne mogu uvijek po potrebi omogućiti seksualnog partnera i zadovoljavanje seksualnih nagona na odgovarajući način stvarno trebaju kastrirati životinju. Ako to ne učine tek onda uskraćuje životinji pravo na zdrav i sretan život. Uostalom, kastriranje se ne čini samo radi suzbijanja broja mladunaca, već i zbog sprječavanja velikog broja bolesti (barem je tako kod mačaka, za pse ne tvrdim 100%). Meni nije uredu nikako ni dozvoliti nekontrolisano razmnožavanje, ako te štence i mačiće ljudi ne udome i ne zbrinu. Gomila tih mladunaca umre što od gladi, što od bolesti i to je sve jako neodgovorno i nehumano. To je opet moj stav. A na ovom linku možeš pročitati izvrno sastavljen tekst na temu kastriranja ili ne, baš mačića, pa ako želiš preporučujem da baciš pogled. ;-)
    http://www.inet.hr/~majirase/teme_savjeti/kastracija.htm

    ReplyDelete
  11. Da ljudi , na ovom svijetu postoji toliko bolesti koje je covjek u mogucnosti sproveti ali nad zivotinjama ???
    Ja oduvijek stojim iza svog stava da bih mogla ubiti covjeka -cak kad razmislim ni bez po' muka ali zivotinju nikada !! ne bi mogla ni nauditi !
    sve te ljude bez po+ mozga - one koje kasne , one koje ne shvataju da su to bica !!- sta samo delfinima prljavi kinezi rade -pa to su nevjerovatne stvari , ja se jezim , uzas ! uzas ! - a onda se ti ljudi pitaju -pa kako cunami ..bla bla
    I ja imam macka i macu , pa jednostavno zive kao ravnopravan clan obitelji kao i kod tebe , omiljena hrana mace je vjerovali ili ne - domaća pogača :D

    Volim mnogo zivotinje , ljude ne volim ionako, samo poneke (a i oni se vec pomalo zivotinje )!

    Drago mi je da sam ovdje dosla!
    Velikiii pozdrav!

    ReplyDelete
  12. Ma mace su zakon. :-)
    Moj mačor naročito voli kuhano meso. To mu je baš neki gušt pojesti, kad se meni da kuhati mu.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

O udomljavanju, nastavak

Sarajevo Šangaj