Komšije - ljudi s kojima živimo


Godinama sam živjela na jednoj od lokacija gdje je sasvim uobičajeno da ti je najbliži komšija vehabija.

Svaki komšija nije divan komšija, i svaki neće odzdraviti, ili prijaviti kvar lifta, neće pozvati policiju dok tebi satima obijaju stan bušilicom i sl. i to nema apsolutno nikakve veze s njegovim religijskim uvjerenjima, nacionalnim i socijalnim porijeklom, državljanstvom, nego isključivo (ne)kulturom i (ne)odgojem.
Komšija koji sve od navedenog ne smatra svojim problemom i ne smatra potrebnim svoj ikakav angažman je loš komšija, ali podnošljiv komšija. Nikada mi nije predstavljalo neki veliki problem što su mi komšije vehabije, što ostale komšije nisu, ili što i jedni i drugi nemaju naročito razvijenu komšijsku svijest.

Odlučila sam da odselim iz tog naselja, ne zato što me vehabijski komšija i komšinica nijednom nisu pozdravili, ili prijavili kvar na liftu, ili pozvali policiju dok su meni obijali stan bušilicom, odlučila sam da odselim kada je džamijski haver mog komšije, vehabije, odlučio da mi jebe mater (i šta sve još pored toga) pred zgradom, pred djecom, pred ženama, pred prijateljicama, pred komšijama i komšinicama, zato što sam ja u suknji i majici kratkih rukava. Kada je on odlučio da ima pravo da meni psuje, maše rukama, divljački mi se unoseći u facu i prijeteći, pokazujući srednji prst i na rukama i na nogama zato što ja nosim suknju i majicu kratkih rukava i zato što nisam ninđa, tada sam ja odlučila da kao razumna, normalna, nasilju i ne baš sklona osoba, imam puno manje prava u BiH od njega i da je jedno od njih upravo moje pravo da odselim u neko normalnije naselje.

Danas živim u naselju koje nema nijednog vehabije, koje nema nikakvih vjerskih bogomolja u blizini, koje zapravo i nije naselje, već više niz zgrada odvojen od drugih naselja, gdje su uglavnom najveći problem psi lutalice i razbacano smeće po travnjaku ispred.
Danas je komšija s prvog sprata na balkonu pronašao nečijeg domaćeg mačora, s ogrlicom oko vrata, uveo ga u kuću i prvo okrenuo moj broj, da provjeri da li je moj mačor meni pobjegao, prije nego okači na zgradu papir da je pronašao nečijeg mačora na balkonu.
Prije mjesec dana mi je komšija preko puta mene pronašao izgubljeni ključ od poštanskog sandučeta pred vratima i stavio ispod otirača uz pismenu poruku da je tu ostavljen.
Prošle godine sam se vraćala pripita s rođendana najbolje prijateljice negdje oko cca pet sati ujutro, apsolutno neprimjereno obučena za vjerske standarde i na ulazu sam srela svog komšu s 5. sprata i njegovo tele od ovčara kako se vraćaju sa skijanja. Tele me oblizalo od glave do pete, komšo pozdravio, izvinuo se zbog teleta, pridržao vrata lifta, a nakon 5. sprata - laku noć i svako svojim putem.

Meni je danas apsolutno svejedno kakav je socijalni status, nacionalno opredjeljenje, vjersko uvjerenje, boja kože, oblik očiju, stručna sprema, način života mojih komšija. Nebitno mi je i da li se bogu mole i kojem bogu, da li su rat proveli u dijaspori, rovu, logoru ili negdje drugo, šta misle o Dodiku, Čoviću, Lagumdžiji, Izetbegoviću i kako su glasali na prethodnim izborima.
Imam jednu kinesku porodicu s kojom sam skroz super, preludi su i oni i njihove priče, imam i njih par koji za Bajram kolju kurbane, ima njih dosta koji za Božić kite jelke, koji slave Novu godinu sa prskalicama na prozoru, gledajući vatromet. I sve dok ih ne vidim u prijenosu na televiziji kako s puškom pucaju po nekoj ambasadi, meni su ove moje komšije krasne i ne bih ih mjenjala ni za nekoliko zlatnih poluga i kesu dukata.

Comments

  1. meni su moje komšije... pa eto, onako. ima ih finih, ima ih manje finih. vehabija nemamo. uglavnom nemam ništa protiv njih, ali jedan drug je postao vehabija i s njim se više ne može normalno razgovarati... nije uredu da te vjera odvaja od ljudi. nismo valjda toliko loši jer obučemo kratku suknjicu kad je vruće. ili, još gore, slušamo muziku! vjera, uslovno rečeno...

    ReplyDelete
  2. hm.

    imam najblizeg komsiju, vehabiju. znam ga od rodjenja, njegovog. pomaze mi cesto s kesama, obozava moje dijete i generalno je divan. doduse, kad idem popodne na posao pita me zabezeknuto gdje cu sama, uzasava se mog psa i nekako zna uvijek dati savjet vise koji mu niko nije trazio. koliko mi je iskreno drag, toliko se ponekad i upitam je l' bi trebalo da zazirem od njega...

    sve dok ga ne vidim pred kakvom ambasadom, moracu mu vjerovati :)))

    (njegovi dzamijski haveri su scary-looking, indeed)

    ReplyDelete
  3. martian - ja sam živjela u nekim baš gadnim naseljima, pa meni i ne treba mnogo da mi neko bude dobar komšija, a ovi trenutni me stalno iznova ugodno iznenađuju, možda je samo slučajnost što ovdje nema vehabija, a možda je i činjenica da u blizini nema džamije tako blizu, također presudna. U suštini, svejedno mi je šta je ko i kakav je ko, ali uglavnom zazirem od nasilja, ekstremizma i to je finalna granica moje tolerancije. I općenito ne znam šta može jednu razumnu, prosječnu i normalnu osobu nageti na tu stranu.

    Fantastična - možda je potrebno naglasiti i pozitivne primjere za komšije vehabije ponekad. :D Čovjek je tako sklon generalizaciji. Pogotovo uz efekte nepovjerenja i neznanja.

    ReplyDelete
  4. Imaš divne komšije, ali danas je došlo takvo vrijeme da si jedna od rijetkih, stanje u stambenim zgradama se izmijenilo tako da proces ne primijetiš a onda se jednog dana probudiš i pitaš se gdje to živiš. Slična stvar sa vehabijama se desila mom momku, ispred zgrade u kojoj živi od rođenja. I šta bi čovjek sad?

    Neka si se preselila.
    Cipelići su iz RK Stil kod Viteza :D

    Savjetujem ti da ukloniš provjeru putem ukucavanja riječi prilikom pisanja komentara, lakše je bez toga. Evo kako:
    http://biberlee.blogspot.com/2011/07/word-verification-free-award.html

    ReplyDelete
  5. Ovi sad su divni, ali imala sam svakakvih. Odavde ne planiram ići još dugo vremena definitivno. :D
    A istina je da, u svakom slučaju bez obzira šta je u pitanju, kada imaš problem s komšijama, nemaš mnogo izbora šta učiniti. Meni se posrećilo da sam uspjela odseliti, ali moglo je ispasti i drugačije.
    Ja sam se nadala da su cipelići negdje bliže, a mogla sam pretpostaviti da nisu negdje iz Sa. Šteta. :D
    Uklonila sam. :-)

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular Posts