Posts

Showing posts from October, 2011

Komšije - ljudi s kojima živimo

Image
Godinama sam živjela na jednoj od lokacija gdje je sasvim uobičajeno da ti je najbliži komšija vehabija.

Svaki komšija nije divan komšija, i svaki neće odzdraviti, ili prijaviti kvar lifta, neće pozvati policiju dok tebi satima obijaju stan bušilicom i sl. i to nema apsolutno nikakve veze s njegovim religijskim uvjerenjima, nacionalnim i socijalnim porijeklom, državljanstvom, nego isključivo (ne)kulturom i (ne)odgojem.
Komšija koji sve od navedenog ne smatra svojim problemom i ne smatra potrebnim svoj ikakav angažman je loš komšija, ali podnošljiv komšija. Nikada mi nije predstavljalo neki veliki problem što su mi komšije vehabije, što ostale komšije nisu, ili što i jedni i drugi nemaju naročito razvijenu komšijsku svijest.

Odlučila sam da odselim iz tog naselja, ne zato što me vehabijski komšija i komšinica nijednom nisu pozdravili, ili prijavili kvar na liftu, ili pozvali policiju dok su meni obijali stan bušilicom, odlučila sam da odselim kada je džamijski haver mog komšije, vehab…

I guess not

Image
Sanjala sam te prošli vikend. 
Ma daj. Kako si me to sanjala?
Ružno sam te sanjala. I sebe sam ružno sanjala s tobom.
Sanjala sam da smo zajedno otišli u Australiju. Plaža, piće u hladu, kupanje, ronjenje uzduž Velikog koralnog grebena, delfini, milina. A onda smo pošli negdje u buš (što bi 'no rekli bušmani). Zemlja je usput bila suha, crvena i pusta. Pričali smo, smijali se. I do tog dijela je sve bilo uredu. A onda su nas napale zmije. Male, crvene, sitne zmije. Boje zemlje. Nismo ih vidjeli dok nije bilo kasno. Ja sam imala čizme, ali ti si bio u patikama. Izujedale su te. Bile su to agresivne male napasti. Mene su isto napale, ali nisu me uspjele ujesti. Uglavnom, ti si dušo bio otrovan i onda sam te nosila nazad na plažu da ti zovem hitnu. Ali napale su nas ponovo. Ovaj put nekakve gadne i crne. Opet su tebe izujedale i onda smo trčali, a one su nas progonile. Ti si izgledao napola mrtvo, ja sam te vukla i tako. Probudila sam se napokon.
Pa dobro, nećemo u Australiju.

Probably... Definitely

Image
Teško je objasniti količinski onaj osjećaj nezadovoljstva prilikom saznanja da su svi pristojni, dobri i pametni muškarci vječito zauzeti ili zarobljeni.

Technologic

Image
U životu dvije djevojčice, ja ću uvijek biti negativan lik. Onaj lik koji nikada nije htio da ih upozna. U životu te iste dvije djevojčice, moj stari će biti pozitivan lik. Većinu vremena.
Meni su od njega ostala samo sjećanja na scene porodičnog nasilja, kao munjeviti isječci krvavog hororca, od kojeg me i danas pomalo hvata jeza. I ja ne mogu zamisliti neki, tako blizak i tako stvaran paralelni svemir u kojem je moj stari u bilo čijem životu pozitivan lik. S jedne strane ne mogu da zamislim, a s druge strane osjećam se pokradenom. Osjećam se kao djevojčica iz priče, koja mašta o nekom drugom mogućem djetinjstvu koje joj je izmaklo kroz prste, dok joj posljednja šibica sagorijeva u ruci.
Razmišljala sam nekad kako bi se odvijao momenat susreta mene i dvije djevojčice iz ne tako dalekog i ne tako fiktivnog svemira. Da li bih imala odgovor na njihova pitanja? Da li bih trebala imati? Da li bi me one išta željele pitati? S godinama sam prestala razmišljati o tome. Pomirila sam se s bremen…

S&M

Image
Mislim da nikada nećete saznati da ste polovina oluje koja me, opet, nasumice razbila od litice morskih zaljeva.


Mislim da nikada nećete saznati da sam nosila modrice od Vaše ljubavi ponosno kao plavu titovku.



I da sam Vam slomila srce u paramparčad, nesebično, samo radi Vašeg zadovoljstva, jer znam koliko volite kada boli.