Priča o Naidi K.



Naida je bila slaba. Voljela je misliti drugačije o sebi, ali svi dokazi su bili protiv nje. Stalno je nalazila izgovore zašto je to tako, kao naprimjer da nije voljela nepotrebnu dramu, niti scene u javnosti, ili da je bila suviše umorna za konfrontaciju sa zatucanim ljudima, ili je izbjegavala komplikovati inače jednostavne stvari. Ali istina ne prihvata izgovore, Naida je najviše bila slaba ličnost. Bila je slaba i u obdaništu, kada joj je teta naredila da sa Amirom dijeli Haribo bombone, koje su bile njene. Bila je slaba u srednjoj školi, kada je dozvolila Almi da prepiše njenu pismenu zadaću. Bila je slaba kada joj je Eldar rekao da je zaljubljen u neku tek punoljetnu trebicu i da je ostavlja, a ona na to nije prigovorila ni riječ. Bila je slaba kada je u krišci čokoladne torte u Vatri našla komad plastike. Bila je slaba iako je konobar ponudio da joj donese novi kolač. Bila je slaba i bilo ju je sramota što je uopšte išta spomenula.



.



Amir je bio debeli, ratoborni dječak, svim tetama iz vrtića maksimalno antipatičan, što je značilo da je mogao dobiti šta god je htio samo da ušuti i ostavi ih na miru. Naravno, taj svoj položaj je maksimalno iskorištavao i bivao je svakim danom sve gori i gori. U suštini Naida nije voljela pretjerano slatkiše, ali Haribo bobe su bile izuzetak, jer joj ih je tata svako jutro uredno pakovao u ruksak, a i voljela je okuse i boje koji su izvirali iz kesice. Amir je uredno svaki dan žderao svoje sendviće, a onda bi poharao tuđe užine i pokupio šta bi mu se svidjelo. Taj dan su najprivlačnije bile Naidine Haribo bombone, za koje se Amir gotovo rasplakao pred tetom. Onda je Naidi teta prišla i onim tipičnim neprirodno piskutavim i nametljivim tonom, kojima se obraća samo životinjama i maloj djeci, objasnila kako je za drugarstvo bitno naučiti dijeliti stvari. Zapamti Naida, Bog ne voli škrtu djecu. Nakon toga, Amir je zagrabio rukom gumene mede iz kesice i strpao ih sve odjednom u usta. I nije imao dovoljno pristojnosti i odgoja da kaže hvala.



.



U Vatri je Naida od samog početka bila standardna postava, zajedno sa stolicama, pregradama, a kasnije i ljetnom baštom. Prvo je postojao samo Vanni i palaćinke od nutelle, pa Pomodorino i neslavno trovanje salmonelom, nakon čega je kao naručena niknula Vatra - za sve čaršijske gimnazijalce, uključujući i Naidu i njene Drina Jedina - Marlboro prijatelje. Naida, koja ne voli neočekivana iznenađenja i drastične promjene je voljela to rutinsko svakodnevno guštanje u Vatri. Bila je vjerna toj tradiciji i nakon završetka srednje škole, Vatra je svakako bila na deset minuta od Ekonomije, i zato se još više osjećala iznevjerenom kada je baš u toj istoj Vatri zamalo slomila zub na komadu plastike u njenom kolaču. Bio je to mali, trokutasti i zaoštreni komad nečega stranog koji joj je oštetio desni i kojeg je naglo ispljunula s upitnikom iznad glave, jer odakle kosti u kolaču?



.



Alma, visoka, lijepa, samouvjerena, karizmatična i talentovana, članica plesne grupe i ujedno Naidina najbolja prijateljica. Ruku pod ruku, dolazile su u paketu i ne znam da li iko pamti da ih je viđao odvojene... do nemilog događaja. Alma nije bila glupa, ali nije učila, nije željela učiti, nije nalazila svrhu u gubljenju vremena na taj način i Naida je uglavnom apelovala na cijeli razred da Almi pomaže na testovima, pismenim i usmenim ispitivanjima, što i nije bilo pretjerano teško s obzirom na Alminu poziciju rasplesane, razigrane dušice slobodnog duha, koju je zločin mučiti strašnim knjigama. I nikoga nije začudilo kada je Naida pristala pisati pismene zadaće iz francuskog u dva primjerka, jedan za Almu i jedan za sebe. Pravilo je bilo da Alma izmijeni sve podatke koji su se mogli izmijeniti, međutim ovaj put nije bilo dovoljno vremena i već narednog časa pojavila su se dva gotovo identična rada, a Alma i Naida su nakon toga pozvane na razgovor. Kasnije se saznalo da je Alma, briznuvši u plač otkucala Naidu te da su obje dobile sniženo vladanje, a Naida i kečinu iz francuskog na polugodištu. Naida nije mogla osporiti Alminu priču, jer joj je bilo jasno, da ako to učini, ova više nikada neće progovoriti sa njom, dok se jedinica iz francuskog dala ispraviti. I nikoga nije začudila takva Naidina odluka.



.



Već na početku četvrtog razreda Naida je odlučila upisati Ekonomski fakultet. Bilo je to logično jer su joj oba roditelja ekonomisti u vlastitoj firmi što je značilo da Naida ne može puno fuliti s tim izborom, barem ne po pitanju zaposlenja. Alma je upisala odnose s javnošću, ali je puno bitnije da ju je baš Alma upoznala s Eldarom, studentom Filozofskog fakulteta koji je bio stalna postava u Rock Teatru. Veza je započela strastveno, a nastavila otprilike istom vrtoglavom brzinom. Poslije četiri godine Naida je pričala ljudima kako su njih dvoje bliski ma najbolji prijatelji, da imaju dosta toga zajedničkog, ali ponajviše da se vole i da su već predugo zajedno da bi pravili gluposti. A onda je Eldar udario kao grom rečenicom da je upoznao tu neku curu koja je ekstra, puna energije i odlučnosti, da nikada nije upoznao nekoga takvog, da je mala s Akademije. a da nju ne može dalje zavlačiti i da raskida. Iako sasvim u šoku, otvorenih usta u obliku slova O, osjećala se kao govno, ipak prvo što je pomislila bilo je kako je Eldar ipak ispao fer i korektan i iskreno joj rekao kako stvari stoje, umjesto da je vara unaokolo pred svima i zavlači kao budalu. Ubrzo je došla sebi i iz neke perverzne mazohističke potrebe upitala na kojem je odsjeku. Šta, Eldaru nije bilo jasno. Na kojem je smjeru, rekao si da studira na Akademiji. Aha... na odsjeku za dramaturgiju. S obzirom da je Naida nakon toga ušutila, Eldar je nastavio kako on nju i dalje voli i cijeni i da bi volio da ostanu prijatelji, jer je ona ipak bila i bit će bitan dio njegovog života. Naida je na to zagrizla usnu da spriječi napad smijeha, ili plača, nije bila sigurna, ali željela je vrisnuti da se i on i ta super cura s odsjeka za dramaturgiju nose u kurac, ali nije, nije rekla ništa. Samo je otišla, ostavljajući Eldara zbunjenog i zapanjenog jer je sve tako glatko prošlo.



.



Ista ona potreba da vrisne, javila se u Naidinom unutrašnjem biću onog momenta kada je u svom omiljenom kafiću zamalo slomila zub na komad neobične plastike kojeg je zagrizla zajedno s komadom čokoladne torte. Pozvala je konobara i pokazala mu razočaranim pogledom trokutasti predmet, na što je konobar zaprepašten započeo da se izvinjava i da objašnjava kako se to do sada nikada nije desilo, da će joj donijeti novi komad čokoladne torte. Na to sve Naida je pomalo oklijevala, a onda je zaključila da je to previše i da nema potrebe, da će samo izbaciti to, jer je kolač preukusan i da će završiti s tom kriškom, bez obzira na plastični višak. Nesiguran u njen odgovor, konobar je još jednom ponudio da donese novu krišku čokoladnog kolača, ali Naida se zahvalila i uz osmijeh ponovila da ne treba.



.



Na povratku kući govorila je sebi da svakako nije mogla pojesti sve, da je kolač presladak, da se udebljala, da će prestati svraćati u Vatru na čokoladnu tortu dok ne sredi liniju. Sad kad je opet sama, ne može ličiti na prase. Išla je Ferhadijom baš u vrijeme špice i stalno se zabijala u ljude, ili su se ljudi zabijali u nju.

Ali svima je bilo jasno, Naida je bila slaba.

(Post objavljen 06/04/2011)

Comments

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

O udomljavanju, nastavak

O udomljavanju