Pismo sebi



Draga Ja,
prestani čitati prozu s izmišljotinama o sretnom kraju i ljubavi koja pomiče planine. Ništa od toga nije stvarno. Ljubav nije uvježban ples dvije zaigrane duše. Ljubav je partija šaha, gdje svaki potez vuče posljedice, a samo razumni izlaze kao pobjednici. Srce nema veze s tim.
Shvati stvari ozbiljno i ne dozvoli da te nekoliko naelektrisanih pogleda i jedan par ruku koji stvara trenje i toplinu pod kožom zavaraju. Sve će to nestati, a ti ćeš ostaviti još jedan dio sebe negdje nekome i nikad ga nećeš dobiti natrag.
Budi pametnija.

S ljubavlju, Ja.



Najdraža Ja,
Odjebi. Pusti me da vjerujem i maštam da ono nešto još uvijek postoji.

S obožavanjem, tvoja, Ja.

Comments

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

O udomljavanju, nastavak

Sarajevo Šangaj