Ne možeš voljeti...

Ne možeš voljeti čovjeka zbog njegovog rukopisa




Eto zašto pisci rijetko uspijevaju biti sretni u ljubavi.
Suviše vremena provode vodeći ljubav s riječima, a ne s ljubavnicama.
Pamte momente samo onda kada ih zapišu.
Samo onda kada ih detaljno opišu riječima koje naviru kao bujica u momentu sentimentalnosti, umjesto da ih pamte dok ih žive.
Raskide doživljavaju izuzetno tragično, izvlačeći iz gorčine, bijesa i gađenja prema samome sebi, srebrene niti inspiracije i motivacije.
A nas dvoje - pisali smo dok smo mogli.
Dok nam nije ponestalo riječi, što nas je dovelo u očaj, a očaj je vremenom zamjenila ugodna tišina.
Ali tebi nikada nije prijala ugoda.
Jer pisci bolje postoje u patnji.

Comments

Popular posts from this blog

O postulatima zdravog razuma

O udomljavanju, nastavak

Sarajevo Šangaj