Posts

Showing posts from December, 2010

Pismo sebi

Image
Draga Ja,
prestani čitati prozu s izmišljotinama o sretnom kraju i ljubavi koja pomiče planine. Ništa od toga nije stvarno. Ljubav nije uvježban ples dvije zaigrane duše. Ljubav je partija šaha, gdje svaki potez vuče posljedice, a samo razumni izlaze kao pobjednici. Srce nema veze s tim.
Shvati stvari ozbiljno i ne dozvoli da te nekoliko naelektrisanih pogleda i jedan par ruku koji stvara trenje i toplinu pod kožom zavaraju. Sve će to nestati, a ti ćeš ostaviti još jedan dio sebe negdje nekome i nikad ga nećeš dobiti natrag.
Budi pametnija.

S ljubavlju, Ja.



Najdraža Ja,
Odjebi. Pusti me da vjerujem i maštam da ono nešto još uvijek postoji.

S obožavanjem, tvoja, Ja.

Ne možeš voljeti...

Image
Ne možeš voljeti čovjeka zbog njegovog rukopisa




Eto zašto pisci rijetko uspijevaju biti sretni u ljubavi.
Suviše vremena provode vodeći ljubav s riječima, a ne s ljubavnicama.
Pamte momente samo onda kada ih zapišu.
Samo onda kada ih detaljno opišu riječima koje naviru kao bujica u momentu sentimentalnosti, umjesto da ih pamte dok ih žive.
Raskide doživljavaju izuzetno tragično, izvlačeći iz gorčine, bijesa i gađenja prema samome sebi, srebrene niti inspiracije i motivacije.
A nas dvoje - pisali smo dok smo mogli.
Dok nam nije ponestalo riječi, što nas je dovelo u očaj, a očaj je vremenom zamjenila ugodna tišina.
Ali tebi nikada nije prijala ugoda.
Jer pisci bolje postoje u patnji.