Sunday, November 20, 2016

Jedan o tome kako svi oni "problemi" postanu smiješni, kada te zatekne pravi problem

Prije nekih desetak dana oko 6.00 jednoj jako bliskoj osobi je pozvonila policija na vrata. Došlo je njih šestero. Četiri specijalna policajca i dva regularna. Pretražili su stan i izvršili hapšenje. 

Poziv o navedenim događajima meni je uslijedio oko 8.00 sati. Bila sam u kupatilu i umivala se kada je zazvonio telefon. Nakon saznanja šta se desilo, prvi osjećaj koji me zatekao je panika. Nakon toga je uslijedio histerični plač i još malo panike. Nazvala sam momka, koji je taman krenuo na posao i zamolila ga da se vrati. U tih nekih 15 minuta uspjela sam da se smirim, saberem i više nijednu suzu nisam pustila na taj i sve dalje događaje koji su uslijedili.
Od svega dalje što se desilo, najgadnija stvar mi je bilo kada su tu meni blisku osobu pustili konačno iz pritvora, nakon 48 sati bitke, maltretiranja i čekanja ispred Kantonalnog suda u Sarajevu. Momenat kada sam vidjela da je ta osoba, za tih 48 sati izgledala 20 kg mršavije i pet godina starije. To mi je bio najgadniji momenat. I saznanje da niko nama svima neće vratiti sve ono što nam je uzeto u tih 48 sati.

Čudno je kako se stvari postave u sasvim drugačiju perspektivu kada se desi ovakvo nešto. Kada su u pitanju naši najbliži, stariji članovi porodice. Mislimo na bolest. Strahujemo od neke dijagnoze. Od slomljenog kuka. Od takvih stvari. Ne strahuješ da će ti se desiti krivični proces. Godine i godine pravnih bitki, a sve radi političkih previranja u nestabilnoj i kompletno pravno srozanoj državi.

A kada se desi takvo nešto, onda shvatiš puni udar kako je biti sa te strane. Kako je kada mediji saznaju prije tebe stvari koje advokat još uvijek nije uspio da javi svojoj stranci. Kako je kada se prave senzacionalni naslovi, pišu plaćene klevete. Kako je kada te zovu članovi porodice jer su pročitali da je bilo ovo ili ono i moraš odgovarati da nije. Da su to samo medijske patke.

Kako je kada sudija ne poštuje zakonske rokove. Kako je kada ne zna napisati rješenje kako treba, pa radi toga nastane problem koji se mogao izbjeći, da je taj isti sudija bio pismen.

Kako je kada se može desiti da te iz mraka uhapse, privedu i sve bez konkretnih dokaza, bez konkretne optužnice, na osnovu indikativnih glasina i nedokazanih tvrdnji.

Kako je kada svi oko tebe misle da znaju nešto o tebi, jer su čuli od drugih. Kako je kada mahalski mentalitet postane nešto na čemu se baziraju krivični procesi.

Kako je kada si žrtva sistemskog političkog progona. Kako je kada sve ono o čemu sam pisala da se ovdje dešava i da će se dešavati, dođe i realizira se. Na nekome tebi bliskom. Koga voliš. Koga cijeniš. Za koga znaš da je nevin, ali da je pravda spora, a zdravlje krhko. 

Kada strahuješ da više nikada ništa neće biti isto.